Ovaj tekst pišem inspiracijom koja mi je nadošla nakon gledanja dokumentarnog filma „Kiss the future“ u sklopu 29. Sarajevo Film Festivala. Ovaj dokumentarni film u režiji Nenad Čičin-Šaina govori o borbi i preživljavanju građana Sarajeva tokom rata u Bosni i Hercegovini, te kako je odlučnost i upornost humanitarnog radnika Bill Carter-a dovela do angažmana irskog mega popularnog rock benda U2 da se kroz njihovu turneju skrene pažnja medijskih reflektora i svjetske javnosti na rat u Sarajevu, kada na to niko u svijetu nije obraćao baš previše pažnje. U filmu se pojavljuju svi važniji akteri ove ratne priče, a među glavnim akterima iz Sarajeva su bračni par Zaimović, Enes Zlatar Bure, Srđan Gino Jevđević, Boris Šiber, Alma Čatal i Mirsad Purivatra. Naravno u filmu se pojavljuju i glavni junaci: Bill Carter, Bono Vox, The Edge i Adam Clyton.
Sarajevo je nakon odličnog dokumentarnog filma „Scream for me Sarajevo“ (film Tarika Hodžića iz 2017 godine o dolasku Bruce Dickinsona iz Iron Maiden-a u Sarajevo ratne 1994. godine ), dobilo još jednu ratnu dokumentarnu priču koja ostaje trajni dokument i svjedočanstvo o jednom od najtežih perioda njegove ratne historije, a gdje su kultura i muzika glavni akteri i junaci nevjerovatnog sarajevskog otpora agresiji i zlu rata. Svakako oba filma trebaju biti obavezna lektira svakog ljubitelja dobrog filma i zaljubljenika dobre muzike i Sarajeva.
Osim što je film dokumentaran, i govori o stvarnim događajima iz tog perioda, film nosi veoma snažne i jake univerzalne poruke o ljubavi, empatiji, kulturnom i nesalomljivom duhu jednog grada, ispunjenju datog obećanja, korištenju vlastitog uticaja i ugleda u svrhu pomoći drugima, a ne radi vlastite koristi, promocije i bogaćenja, te viziji i upornosti jednog čovjeka u ostvarivanju jedne tada „lude“ ideje da se pristupi mega popularnoj muzičkoj zvijezdi Bono Vox-u kako bi se skrenula pažnja na ratna dešavanja u Bosni i Hercegovini.
Read More
