Umjetnikova molitva za mir i suosjećanje u patnji

Piše:

Kada god imate priliku da negdje besplatno posjetite izložbu vrhunskih umjetnika, onda takvu priliku nesmijete propustiti. Jedna takva izložba, pod nazivom „Molitva / Prayer“ maestralnog Safeta Zeca, otvorena je u petak 15.12.2023. godine u Europe House-u. Inače radi se o zgradi iza Vječne vatre na adresi Maršala Tita br. 62 u Sarajevu. Organizatori izložbe su Europe House i Fondacija Ivanka i Safet Zec, a izložba je urađena uz pomoć Evropske unije. Koncept izložbe osmislila je Aida Abadžić Hodžić, dizajn je radio Hamza Agić, a postavku Armin Ćosić. Izložba je besplatna i otvorena za sve posjetioce u periodu do 31.1.2024.

“Svaka je slikarska kompozicija Safeta Zeca poput slikarske molitve. To je čin potpune posvećenosti i čin vjerovanja u smisao i potrebu umjetnosti.“ – Aida Abadžić Hodžić

Moja posjeta izložbi i dojmovi

Ovaj članak zaista ne treba puno riječi, jer će galerija fotografija nekih od izloženih radova sa ove izložbe, reći puno više nego mojih hiljadu riječi. Čak i moje fotografije ne mogu dočarati svu ljepotu i majstorstvo umjetnika Zeca, tako da svako ko je u prilici ovu izložu i radove treba obavezno doživjeti uživo. Svaki detalj i potez kista ostavlja posmatrača zadivljenog virtuoznošću Zeca, koji je slikanje ruku, kao najtežeg slikarskog zadatka doveo do savršenstva. Koliko emocije i ekspresije je iskazano u njegovim slikama kroz ruke koje se mole, to vjerovatno ne mogu opisati ni puno spretniji i iskusniji autori od mene.

Pošto nisam stručan da komentarišem umjetničku vrijednost, tehniku i izražaj likovnih umjetnika, prenijet ću nekoliko rečenica koje je moguće pročitati na samoj izložbi i katalogu izložbe, a koje je napisala Aida Abadžić Hodžić. Prije toga bih iznio svoje dvije zamjerke vezane za ovu izložbu, koje nikako ne umanjuju njenu vrijednost i značaj, a koje bi trebalo popraviti.

Prva zamjerka je na samu lokaciju i postavku izložbe. Kada uđete u zgradu Europe House, ulaskom ravno kroz hodnik dolazite do uvodne postavke ove izložbe. Međutim poslije toga, ko je prvi put ulazio u ovu zgradu nema nikakvu uputu niti smjernicu u kojem pravcu se treba kretati i gdje se nalazi ostatak izloženih djela. Ja sam malo lutao, pa sam vidio da se tu nalaze neke kancelarije i konferencijske sale, jer nisam primjetio da se skroz sa lijeve strane od ulaza nalaze dvije velike sale i prostorije u kojima se nalaze izloženi ostali radovi. Mislim da je izložbu i prostorije u njoj trebalo malo bolje označiti ili uvesti barem neke kustose, koji bi uputili posjetioca. Ja sam izložbu posjetio u subotu 16.12.2023. i u prostoru osim radnika osiguranja nisam zatekao nikog drugog ko bi me uputio. Također ove prostorije imaju prozore kroz koje ulazi dosta svjetlosti izvana, tako da to dosta utiče na sami izgled izloženih radova. Mogu reći da neke prijašnje izložbe ovog umjetnika u Historijskom muzeju i Vijećnici gdje nema toliko spoljnog svjetla i gdje su svjetla bila tehnički kontrolisana doprinose puno boljem doživljaju i atmosferi izložbe i sav fokus se tako stavlja na same slike. Ovako, svjetlost koja dolazi izvana, može učiniti da vam možda promakne neki važan detalj.

Druga moja zamjerka se odnosi na odštampani katalog izložbe, gdje je napisana sljedeća rečenica, koja vjerujem da je propisana i templejtna za sve aktivnosti koje finansira Evropska unija i Europe House: “Ova publikacija / izložba je urađena uz pomoć Evropske unije. Sadržaj ove publikacije / izložbe je isključiva odgovornost autora i ni u kom slučaju ne predstavlja stanovišta Evropske unije”. Meni ova rečenica nije nikako logična. Zašto finansirati nešto što ne podržavate? Zašto se još ograđivati od jednog takvog vrhunskog umjetnika kakav je Safet Zec i djela koja šalju univerzalnu i snažnu poruku? Poziva i molitve za mir i suosjećanja u bolu i patnji običnih i nedužnih ljudi. Možda će neko misliti da previše pažnje dajem ovom detalju, ali meni je to zaista “zaparalo” oko.

Stručni osvrt na izložbu

„Slikajući lica ispunjena nadom u spasenje i oprost, slikajući grozdove ljudskih ruku uzdignutih u molitvu prema nebu, Safet Zec nas podsjeća na forme i izraze koji kroz historiju umjetnosti bude suosjećanje u patnji i čežnju za božanskom milosti“.

„Tako je na velikom slikarskom formatu majke koja u naručju nosi svoje mrtvo dijete, a što je središnji motiv svake Pietà, Safet Zec ugradio kolaž isječaka novinskih fotografija palestinskih majki sa ubijenom i teško ranjenom djecom u rukama, iz bolnice Al-Shifa u Gazi. Bol majke nad ubijenim djetetom, gestom snažnog i ekspresivnog slikarstva Safeta Zeca, progovara jezikom univerzalne patnje i boli, razumljivim u svim kulturama i religijama“.

„Ruke su za slikare najsloženiji zadatak. U njima se često krije više emocija i ljudskog iskustva negoli na licima. Ruke su produžene misli figure. Veliko majstorstvo u slikanju ruku potvrdio je maestro Safet Zec i u svojim ranijim ciklusima: Skidanja s križa (2014), Hljeba milosrđa (2016/17), Exodusa i Zagrljaja (2017/2019)“. – Aida Abadžić Hodžić

Safet Zec, slikar i grafičar, rođen je 1943. godine u Bosni i Hercegovini, u Rogatici. Danas Safet Zec živi i radi na relaciji između Venecije, Počitelja i Sarajeva.