Kružna tura na Visočici 20 km – Drstva, Malo brdo, Vito, Bivak, Sinanovići, Tušila
Piše:
Priprema za Vučko trail Blue course 40k
Ove subote sam opet sa svojim drugom Igorom odlučio da napravim jednu zanimljivu planinarsku turu u sklopu naše pripreme za utrku Vučko trail 40k Blue course. Nakon što smo prošle subote završili veoma zahtjevan trening kružnog uspona na vrh Trebevića iz naselja Ciglane i nazad u dužini 22,5 km i 1140 m ukupnog uspona, u našoj kalkulaciji ako smo je uopšte i imali prije ovog planinarenja, ova nam je tura na Visočici trebala biti nešto lakša. Tako smo mi to sebi zacrtali, jer smo već ranije planinarili na ovoj planini i nekako nismo osjetili neki veći napor.
Međutim, brojevi iz aplikacije za praćenje su nas iznenadili po završetku ove naše avanture, sa ukupno pređenih 20 km i ukupnim usponom od 1145 m.
Početak ture od planinarskog doma “Vrela” za smjer vrh “Drstva”
Svoje planinarenje smo počeli iz Tušila kod planinarskog doma „Vrela“. Tu smo parkirali auto i krenuli smo planinarskom stazom za smjer penjanja vrha Drstva (1808 m.n.v.). Do ovog vrha smo prešli neki put od otprilike 7 km. Put u početku prolazi kroz naseljeni dio sa nekoliko kuća i njiva koje se tu nalaze, a onda ulaskom kroz jednu manju šumu polako započinjete uspon prvo kroz šumski dio staze, a onda izlazite na čistinu i nešto jači uspon do vrha Drstva.
Odmah pored ovog vrha, kada počnete pratiti smjer za vrh Vito, nailazite na još jedan vrh Malo brdo (1820 m.n.v.). Od tog dijela grebenom idete prema vrhu Vito (1960 m.n.v.). Na tom putu smo napravili nekoliko lijepih fotografija pogleda sa grebena, a priroda nas je također nagradila sa nekoliko prelijepih cvijetnih aranžmana iz planinskih stijena. Zaista samo priroda može ponuditi takve nevjerovatne prizore.
Uživanje u suncu i pogledima sa vrha “Vito”
Dan je bio zaista prelijep sa veoma ugodnom temperaturom tako da sam odlučio da planinarim u nešto opuštenijoj i oskudnijoj opremi u šorcu i majici kratkih rukava. Međutim, na momente hladan vjetar je ipak zahtijevao da ponekad obučem i duksericu. Lijepo vrijeme je očigledno primamilo veliki broj planinara koji su subotnji dan odlučili iskoristiti za planinarenje na Visočici. Na vrhu Vito sreli smo dvije veće grupe planinara koji su uživali sa nama u prelijepim pogledima i sunčevim zrakama koje su nas grijale u zavjetrini na obližnjoj livadi ispod vrha Vito. Tu smo napravili nešto dužu pauzu, gdje smo uživali u čaju i namirnicama koje smo ponijeli za okrepu.
Silazak do Bivka i prolazak kroz šumu prema Sinanovićima
Nakon što smo prikupili energiju za nastavak puta, polazimo u smjeru prema Bivku. Oko Bivka srećemo također veću grupu planinara koji uživaju u prelijepom ambijentu i prirodi koje ova lokacija nudi. Tu smo napravili nekoliko fotografija za uspomenu i nastavili dalje u smjeru prema Sinanovićima. Taj dio puta je uglavnom silazak ili ravan put, ali imali smo veliku distancu koju smo trebali preći do povratka na polaznu tačku.
Izašli smo jedan dio puta preko auto ceste, ali smo vrlo brzo ponovo pronašli markiranu planinsku stazu prema Sinanovićima i Tušilima. Taj dio planinarenja je bio i najljepši dio našeg planinarenja, jer je put vodio kroz jednu zaista prekrasnu šumu. Kroz šumu smo naišli i na potok, a put je bio prekriven sa dosta suhog lišća. Jedine zvukove koje smo čuli na našem putu su bili cvrkuti raznih ptica, tok potoka i šuštanje lišća dok smo se kretali kroz šumu. Svi ti zvukovi u kombinaciji sa prirodnim okruženjem čine da ovaj dio puta osjećam kao neku vrstu meditacije u pokretu. Jedino što mi je u tom trenutku pravilo sitne probleme i nelagodu je nestabilno i odranjajuće kamenje i klizavo lišće, a noge su već bile poprilično umorne od uspona koje smo savladali u ovom danu. Međutim, svoj fokus okrećem uglavnom ka pozitivnim stvarima na ovom putu, mada ponekad kada se okliznem ili izgubim balans, postajem opet nemiran i zabrinut da li ću uspjeti da se spustim bez neke povrede koju nikako ne želim.
Povratak u Tušila i gastronomski užitak u vrućem bureku i pilećoj supi
Na kraju poslije duge i lagane šetnje dolazimo do Tušila uz prekrasan zalazak sunca, koji tačno grije veliku grupu planinara okupljenih u planinarskom domu „Vrela“. Ova grupa već je bila tu prije nas i upravo je završavala svoj obrok i druženje. Igor i ja smo došli baš gladni, tako da smo odlučili da naručimo čitavu tepsiju pite, a bureku je prethodila odlična domaća pileća supa, koja nas je okrijepila i vratila svu potrošenu energiju.
U dom stiže i jedna ekipa GSS-a koja je kako smo kasnije saznali tog dana imala neku manju intervenciju upravo na Visočici. Međutim sve se na kraju dobro završilo. Polako sunce zalazi i već više nije ugodno biti u šorcu, pa odlučismo da je vrijeme za povratak kućama. Sretni smo što smo još jedan dan proveli u suncem „okupanoj“ planini i prirodi koja jednostavno puni dušu pozitivnom energijom. Sretni smo i što smo uspješno završili još jedan trening za našu pripremu utrke i što se vraćamo bez ikakvih povreda i većih rizika i avantura koje često znamo imati na našim uvijek uzbudljivim planinarenjima. Bio je ovo još jedan prelijep dan za pamćenje.
Ukoliko odlučite da planinarite ovom turom, dijelim svoj GPS track sa Strave i Garmin Connect aplikacija. Sretno!
