Samo.ba intervju sa grafičkim dizajnerom: Sanjinom Halilovićem
Piše:
Sanjina više poznajem kroz naše rekreativno trčanje i neobavezno druženje, nego kroz njegov profesionalni rad. Naše poznanstvo počelo je zahvaljujući zajedničkom krugu prijatelja dok sam studirao, ali smo se povezali još više kroz naše zajedničke hobije trčanja polumaratona i maratona.
Prateći njegov rad na profesionalnoj mreži LinkedIn, imao sam priliku da vidim i neke od Sanjinovih stručnih radova i dizajna. Najviše me impresionirao njegov dizajn vizuelnog identiteta 13. Sarajevskog polumaratona, inspirisan motivima sarajevske Zimske Olimpijade. Ova medalja mi je posebno draga jer nosi duboku simboliku našeg grada, a što je još važnije, poznajem autora lično, što je čini posebnom uspomenom u mojoj kolekciji sjećanja.

Vizuelni identitet 13. Sarajevo polumaratona
Kao neko ko godinama radi u marketingu i ko je za svoj magistarski rad imao temu brendinga, mogu reći da sam i profesionalno povezan sa stručnim dijelom posla kojeg Sanjin obavlja. Kako izgleda kada kafu piju marketar i dizajner u inspirativnom okruženju kakav je prostor Kawe saznat ćete u nastavku. Teme su nepresušne, jer govorimo o grafičkom i produkt dizajnu u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, vizijama i kako savremena tehnologija utiče na profesiju kojom se Sanjin bavi, te zašto je važno imati profesionalnog grafičkog dizajnera u timu kada se rade kampanje, lansiraju brendovi, kreiraju vizuelni identiteti i standardi, te kako nastaje najprepoznatljiviji i najvrijedniji element raspoznavanja svakog brenda – logotip.
Kada si ti u svom životu odlučio da se želiš baviti grafičkim dizajnom i šta je bilo to “nešto” što te vjerujem i danas drži motivisanim da se baviš svojim poslom?
Malo mi je teško precizno odgovoriti na to pitanje, ali grafički dizajn je nešto što me vjerovatno prati od malih nogu i prvih nekih spoznaja o crtanju. U neko davno doba dok nije bilo osnovnih životnih uslova, crtanje i mašta su bili prozor iz sumorne realnosti u neke dječije snove i maštu koje je najlakše bilo izraziti kroz mnoštvo crteža.

Nakon osnovne škole, upisujem Srednju školu primjenjenih umjetnosti u Sarajevu, odsjek za reklamnu grafiku. U sklopu srednjoškolskog obrazovanja dešavaju se prvi dodiri sa praksom, a to su štamparije. Imao sam tu sreću da je tata radio u toj industriji, tako da sam itekako imao od koga dobiti dobre osnove pogotovo u tom tehničkom smislu i savjete koji su za života vrijedni.
Nakon toga upisujem Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, odsjek za Produkt dizajn. Akademija i obrazovanje koje sam stekao tamo mi je neizmjerno pomoglo u načinu razmišljanja, shvatanju dizajn procesa. Naročito sam ponosan da sam učio od profesora poput Stjepana Roša i Asima Đelilovića prve dvije godine studija, a zatim na trećoj i četvrtoj od profesora Saliha Teskeredžića i Fehima Hadžimuhamedovića sa kojima sam radeći na studentskim projektima imao priliku proći kompletan proces, od idejnog razvoja, prvih skica i maketa, do finalnih prototipa i grafičke prezentacije koji mi itekako pomažu i dan danas u profesionalnoj karijeri. Taj proces i razmišljanje se može najbolje vidjeti kroz ovaj projekat modularnog namještaja i to je nešto što me vodi i danas, gdje iznova uživam u svakom novom projektu i procesu.
Iako nisam ostao u industrijskom dizajnu, put karijere me je odveo u smjeru grafičkog dizajna. Procesi koje sam naučio kroz gore pomenuti projekat je nešto čega se uvijek držim u dizajnu koji preferiram, a to je razvoj vizualnih identiteta.
Koji je bio tvoj prvi dizajn, tj. šta si prvo dizajnirao?
Možda mi je malo teže odgovoriti na ovo pitanje, ali mogu pomenuti prvi ozbiljniji dizajn koji je imao odjeka van granica Bosne i Hercegovine. Studirajući produkt dizajn, desile su mi se neke odlične stvari na koje sam i danas jako ponosan. Jedna od njih je učestovanje na D&AD Global Students Awards 2007. godine u Londonu, gdje sam sa radom igračka za djecu ušao u uži izbor od deset radova iz čitavog svijeta za brand Hamleys, oblast igračke. Zatim izlaganje na sajmu IMM Cologne 2013. (nakon što sam diplomirao), mnogo izložbi u Sarajevu i regiji i to su neke stvari koje se ne zaboravljaju. Tu bih svakako pomenuo i publikacije radova na uglednim svjetskim portalima poput yankodesign, core77 koji su bili veliki vjetar u leđa i samopouzdanje u narednim godinama i susretu sa realnim sektorom i projektima koji su me tamo čekali.

Dugo se baviš ovim poslom i imaš iskustvo našeg tržišta i razvoja u proteklih 16 godina. Kako ti vidiš naše tržište? Koji su to smjerovi i trendovi razvoja? Šta su neke prednosti i nedostaci u poređenju sa okruženjem, da ne kažem regijom?
Možda se mnogima neće svidjeti odgovor, ali ne mogu baš biti zadovoljan sa onim što vidim, a što se nekako odnosi na dizajn i kreativnu industriju. Mi ovdje imamo dosta odličnih pojedinaca, ali kao cjelina i sistem mislim da dosta zaostajemo za regijom, a naročito razvijenim zapadnoevropskim zemljama.
Ovo pogotovo govorim iz ugla marketing agencija za koje sam radio u periodu od 2008. do 2017. godine. Ono koliko sam vidio, nije napravljen iskorak koji smo npr. imali priliku vidjeti u Hrvatskoj, gdje su neke od njihovih agencija poput Bruketa&Žinić&Grey, Señor-a, Imago Ogilvy bili dobitnici nekih od najprestižnijih svjetskih nagrada iz oblasti dizajna i oglašavanja, dok u BiH nažalost nismo imali taj slučaj.
Da li je teško dizajnirati nešto novo u svijetu gdje sada skoro svako nešto na dnevnoj osnovi uz pomoć svih AI alata kreira i dizajnira brendove, logotipe, predmete i ostale stvari? Da li je to po tebi dobro ili loše što sada skoro svi imaju mogućnost nekog nivoa dizajniranja uz pomoć AI alata i izražavanja kreativnosti ili ipak treba imati određene vještine i predznanje za bavljenje tvojom profesijom? Faktički koliko je teško danas biti autentičan, bez da se tvoj dizajn poredi sa već viđenim?
U našoj struci su se odavno pojavili pomoćni elementi poput raznih gotovih vektora, Canve, gdje te gotove oblike možete veoma jednsotavno koristiti u svrhe vizualnog oblikvanja. Danas je pojavom AI-a to još više uzelo maha i iskreno ne znam dokle će ići sve to. Imam dojam da živimo u nekom lažnom svijetu, gdje bi svi htjeli sve i odmah, što nikako nije dobro.
Da bi se bavili bilo kojim poslom temeljito i čestito, treba imati određene vještine, adekvatno obrazovanje i poštovati procese struke, jer ništa ne dolazi preko noći. Nažalost, te savremene tehnologije mnogima odmažu jer dosta preovladava percepcija da ako savladaš neki softver da si dobar dizajner, inžinjer. U našoj struci mislim da puno toga polazi od mozga i ruke, pa tek sve ostalo dolazi na red.
Što se tiče autentičnosti, mislim da u ovoj nekoj vizualnoj formi skoro sve negdje postoji. Nama dizajnerima etika nalaže da što dublje uđemo u problematiku zadatka, istražimo oblast za koju pravimo taj dizajn i da kroz argumente i dokaze stojimo iza onoga što smo uradili i isporučili. Mislim da je to neki najispravniji pristup.
Šta u svom poslu najviše voliš? Koji dio procesa ti je najdraži i u čemu ti najviše uživaš?
Mislim da najviše uživam u ovom kreativnom procesu dok je još u fazi brainstorminga, ručnog skiciranja i traženja neke prihvatljive forme. Mislim da je ta faza 80% posla, oni fini radovi tj. krečenje dođu kao šlag na tortu.
Ljudi uglavnom gledaju ono što je finalno, ali mislim da je od krucijalne važnosti za dobar dizajn način kako si došao do određene forme i oblika, metode istraživanja tržišta i konkurencije, odnosno pripremanje terena da dizajn u finalnom obliku što reprezentativnije izgleda.


Sarađivao si sa dosta brendova, marketing stručnjaka, agencijama i ljudima iz profesionalnog svijeta u našoj zemlji, ali i inostranstvu. Šta misliš koliko je jaka struka u oblasti grafičkog dizajna? Kakvim kadrovima raspolažemo i da li je tvoja profesija nešto što bi preporučio svojoj djeci kao profesionalno zanimanje?
Imam tu sreću da sam imao priliku raditi i da dan danas radim sa dosta sjajnih ljudi od kojih svakodnevno nešto novo učim i dobivam nova saznanja.
Kao što rekoh na jednom od prethodnih odgovora, mi zaista ovdje imamo dosta sjajnih pojedinaca, dizajnera, ilustratora i 3D artista. Mogu slobodno reći svjetskog renomea, ali dosta tih ljudi djeluje negdje van granica BiH. Mnogi od njih su i moji prijatelji koji jednostavno svojim kvalitetom nisu mogli ostati ovdje, jer nije bilo adekvatnih prilika tj. svojim znanjem su prerasli ovu sredinu i odlazak je bio sasvim logičan slijed.
Isto tako danas imamo i trend gdje se tržište nakon pandemije otvorilo, gdje ljudi odavde direktno rade za neke klijente u inostranstvu, što je također pozitivan primjer i nešto što bi ljude moglo i zadržati ovdje. To se posebno odnosi na IT struku, koja je generalno procvjetala zadnjih desetak godina u BiH i koja je ljudima itekako ponudila bolje uslove i radna okruženja, koja do tada nisu postojala.
Što se tiče profesije, mislim da je dizajn u nekom svom obliku i prošlost, i sadašnjost, i budućnost, tj. jedna vrsta zanatskog usmjerenja kojoj i pored svih vještačkih intelgencija, predpostavkom da će nas zamijeniti roboti i ne znam šta već, vidim svijetlu budućnost ukoliko se naravno ispravno odnosiš prema toj struci.
Da li ti se desilo da neki tvoj klijent bude nezadovoljan tvojim prijedlozima i da li ti se desilo da odbiješ neke intervencije klijenta na tvoje prijedloge? Postoji li granica do koje dopuštaš da klijent utiče na tvoj kreativni i stručni prijedlog?
Ma naravno, daleko od toga da je sve idealno. Bilo je totalnih fula, loših procjena i odluka kako sa moje, tako i sa klijentove strane. Mogu slobodno reći da sam se u počecima dosta patio, nije bilo lako doći do posla. Tamo neke 2008. – 2009. si uglavnom bio osuđen na domaće marketing agencije, koje iskreno i nisu neka posebna sreća, ali su svakako dobro iskustvo da naučiš i onu drugu stranu kako ne treba raditi.
Što se tiče kreativnih prijedloga, naravno da postoji neka granica i puno je lakše kada imaš razumnog klijenta s druge strane. Ukoliko kliknete, rezultat će definitivno na kraju biti bolji. Nije nužno pravilo, da u kreativi, dizajnerova treba biti zadnja. Ima puno kretivnih ljudi i iz drugih oblasti, ali taj timski rad i kompromis je nešto što na kraju donosi dobre rezultate.
Gdje pronalaziš inspiraciju za svoje radove? Primjećujem da u tvom dizajnu ima puno elemenata Sarajeva, da li je upravo Sarajevo inspirativno za tvoj rad?
Mene najviše inspiriše to da nešto stvaram, a samim tim da što bolje prikažem proces. Hvala ti puno što si pomenuo vizuale za sarajevske polumaratone, onaj iz 2019. kada je motiv bio 35 godina od održavanja ZOI-a.


Godinu dana ranije, 2018. sam radio isto tako vizualni identitet 12. sarajevskog polumaratona, gdje je upravo inspiracija bila Sarajevo tj. znamenitosti kuda su trkači prolazili. To su bili Vijećnica, sebilj, Kozija ćuprija i sarajevska žičara, koja je ponovo otvorena te godine. Sarajevo, kao naš rodni grad, neprekidno nas inspiriše, a ova dva projekta definitivno su među omiljenima u mojoj karijeri. Prvenstveno iz razloga jer se kao i ti bavim rekreativnim trčanjem, imao sam priliku dati doprinos u vizualnom predstavljanu svog grada i to je nešto što me čini jako sretnim i ponosnim. Dodatna draž je da sam istrčao ta oba polumaratona.



Svaki projekat koji je vezan za Sarajevo su inpiracija za sebe, jer tu mogu unijeti najviše emocija. Ovdje bih izdvojio i konkurs na kojem sam nedavno učestvovao, a to je plakat na temu 40 godina ZOI-a, gdje mi je rad bio među zapaženim u konkurenciji od 150 radova.


Svjedoci smo da je na mnoge profesije uticala godina korone i pandemije, kako je ovaj događaj promijenio tvoju profesiju i način rada? Šta su po tebi prednosti i nedostatci novog oblika i standarda rada po kojima sada radiš? Da li nas je remote režim udaljio od nas samih ovdje ili približio nekim, nekada dalekim tržištima i klijentima?
Moram ovdje pomenuti da sam tamo neke 2019. godine započeo svoj profesionalni angažman u kompaniji Ministry od Programming (MOP), upravo jednu godinu prije pandemije.
Mogu reći da mi je ta godina bila i neka velika prekretnica, kako u načinu rada tako i učenju nekih novih tehnologija i medija u dizajnu sa kojima sam se susreo u MOP-u. Tada mi je bilo veliko zadovoljstvo odlaziti na posao i zajedno rasti sa ekipom inžinjera i dizajnera, gdje smo se svakodnevno nadopunjavali i učili jedni od drugih.


Moram priznati da mi je bio veliki šok da se prebacim da radim od kuće, jer sam jednostavno navikao svakodnevno ići u firmu. Nisam ljubitelj bilo kakvih izolacija, distanciranja od ljudi, jer mislim da fali ono nešto ukoliko ne sjedneš sa ljudima oči u oči da rješiš neki zadatak, dogovoriš posao, prolaziš procese i sl.
Opet s druge strane, taj metod rada, barem u struci kojom se bavim, dosta olakšava rad sa inostranim klijentima sa kojima nije moguće biti fizički na istom mjestu.
Ono što mogu vidjeti sa terena je da se taj trend socijalizacije u firmama nije nikada vratio na nivo prije pandemije, barem u IT firmama, za ostale industrije ne mogu garantovati.
Ima li neki brend ili projekat koji je tvoja velika želja da bi ti volio raditi grafički dizajn ili nešto iz seta tvojih stručnih grafičkih usluga?
Stvarno mogu reći da sam u dosadašnjoj karijeri imao priliku raditi na mnogim zanimljivim projektima, a najzanimljiviji su mi oni kada sam dobio priliku da kreiram nešto od samog početka. Ovdje ću posebno izdvojiti projekte koji su rađeni na taj način, a koji su dobili značaj na međunarodnom nivou kroz publikacije na World Brand Design Society, to je vizualni idntitet za Scale Up, IT kompaniju iz Sarajeva gdje je sve kreirano od bijelog papira, zatim rebranding za Prevent Industrials.


Ono što bi mi bio veliki izazov u narednom periodu je to da radim branding za neke od domaćih većih kompanija, gdje zaista vidim puno prostora da se to digne na puno veći nivo od onoga što je trenutno.
Šta misliš o dizajnu logotipa i vizuelnom identitetu Samo.ba, budi slobodno profesionalan? Otkrit ću ti samo da je rađen u jednom od besplatnih alata i da je čitav proces trajao izuzetno kratko, jer nismo imali resurse za angažovanje profesionalca. Vjerujem da je ovo veoma česta pojava na našem tržištu i da sad slijedi odgovor tipičnog majstora: „Ko ti je ovo radio?“? ☺
Sama ideja portala samo.ba mi zvuči jako zanimljivo, jer sam pročitao i vidio da prartite malo unikatnije priče od svakodnevnice sa kojom se svi susrećemo. Iz tog razloga mogu reći da sam jako sretan da je došlo do ovog razgovora i da ste mi omogućili prostor da predstavim svoj rad i ono čime se bavim. Veliko hvala za to.
Što se tiče logotipa, mislim da se definitivno može dići na jedan viši nivo, najviše u smislu proporcija i aplikativnosti, jer trenutni ima dosta detalja koji kada bi se smanjili na manju rezoluciju, mogu biti nečitljivi. To su neke stvari na kojima bi se trebalo poraditi, ali definitvno razumijem da je početna faza, da se nije imalo vremena i resursa, tako da je svaki pokušaj i trud vrijedan pažnje.
Hvala ti za ovu stručnu analizu. Za kraj imam još jedno pitanje. Pošto sam u uvodu rekao da imamo zajedničke hobije, zanima me da li ti hobi pomaže u kreativnom procesu ili on nije uopšte povezan sa tvojim profesionalnim radom?
Vjerujem da je bogat čovjek onaj koji ima hobije. Kao što si na početku rekao, mislim da smo puno toga dobili što smo kroz taj hobi obnovili naša druženja.
Trčanje i planinarenje, koji su naši zajednički hobiji, su odličan balans sa sjedilačkim načinom života kojim je većina nas izložena. Sve te uspomene sa trka, planinarskih tura, je nešto što će se za života pamtiti i što je vrijednije od onog materijalnog i samim time mislim da puno pomaže da budemo bolji u svakodnevnim aktivnostima, tu mislim na porodicu i posao.
Samo trčanje maratona i pripreme za isti su dobar pokazatelj da ti ove druge stvari u svakodnevici ne budu toliki problem. Tu vidim i odličnu poveznicu s poslom kojim se bavim. Maraton je proces isto kao i dizajn, i da bi tu došli do mogućnosti da ga uopšte možete istrčati, potrebno je dosta treninga, discipline i jake volje, slično kao i u poslu, naravno ukoliko hoćete da ga obavljate na nekom dobrom nivou.


Da li imaš nešto što bi još istakao/rekao, a da te možda nisam pitao?
Mislim da smo se puno lijepih tema dotakli i zahvalan sam ti na tome. Jedino da nas zdravlje služi da možemo još puno da istrčimo maratona, jer imamo još dosta toga za pokazati i pretrčati, živio!