☕️ StandARTno dobra kafa

Piše:

Sinoć sam prisustvovala promociji printanog izdanja časopisa Standart – magazina posvećenog mom omiljenom napitku, kafi.

Već sama ideja da neko u 2025. godini pokrene printani magazin o kafi djeluje gotovo kao mali čin romantičnog otpora digitalnom svijetu. A još kad sam vidjela da su organizatori većinom iz generacije Z, gotovo sam prosula espresso od iznenađenja. Jer, vjerovali ili ne – oni se vraćaju analognim stvarima!

U moje vrijeme (znam, sad zvučim kao baka iz reklame za instant kafu), to je bio standard.
I moram priznati, još uvijek nema tog „scrollanja“ koje može zamijeniti osjećaj papira pod prstima. Volim listati časopise i knjige, podvući rečenicu olovkom, ili jednostavno prstima lutati i prebirati po slovima, da koje ne propustim.

Povratak mirisu, dodiru i onom osjećaju da svijet može stati

A kad sam vidjela da koriste analogni fotoaparat Konica (Konika), pomislila sam da mi se priviđa. Pa znate, ta generacija je odrasla sa filterima, a ne filmovima! Za mene, dijete osamdesetih, to je kao da se vratio duh moje stare Leice (Lajke) – one koja bi te držala u neizvjesnosti danima: hoće li fotografija uspjeti ili ne? Danas, u svijetu „klik, delete, filter“, to djeluje gotovo kao luksuz strpljenja.

Sve to me vratilo u djetinjstvo i na priču koju mi je pričala mama. Kad sam bila mala, kupila mi je plastičnu kuhinju – imala je sve: šporet, šoljice, lončiće… Igrala sam se „gospođa“, nemojte pitati kakva je to igra –  kuhala sam imaginarni čaj i kafu i „pričala o ozbiljnim temama“. Ali, kao svako dijete, brzo mi je dosadilo. Tada mi je mama ispričala kako su se ona i njeni prijatelji igrali na Koševskom potoku – cigla im je bila šporet, komadići šarenog stakla posuđe, a mašta začin svega. Bila je to najljepša priča koju sam čula. Toliko lijepa da sam je pitala: „Mama, možeš li ti meni nabaviti tu ciglu?“

Godine prolaze, generacije se mijenjaju, tehnologija napreduje – ali, izgleda, čarolija jednostavnih stvari uvijek pronađe svoj put nazad. Možda zato volimo i kafu: jer nas uspori taman toliko da se sjetimo ko smo i zašto volimo te male rituale.

Zato bravo za Standart! Jer nije samo riječ o časopisu o kafi, već o povratku mirisu, dodiru i onom osjećaju da svijet može stati – barem dok traje jedna šoljica kafe. ☕️❤️