#samokultura

IL GURU: “Tata (Sarajevo)” – pjesma kao lično pismo o ocu i gradu

Razgovor vodila:

O slučajnom prijateljstvu s Il Guruom već je pisao Almir, a onda smo se ovog ljeta upoznali i uživo – onako porodično: Almir i ja, Il Guru i njegova djevojka Veronica. Ne sjećam se kada sam posljednji put provela više od dva sata pričajući o Sarajevu, muzici, Italiji, kulinarstvu i ko zna čemu sve ne.
U jednom trenutku, ovaj šarmantni muzičar rekao je kako planira napisati pjesmu o svom ocu – čovjeku koji je napustio ovaj svijet kada je Il Guru imao samo 17 godina, i s kojim je dolazio u Sarajevo. Grad koji je tada, a ispostavit će se i godinama kasnije, zavolio – a sada ga je i opjevao i trajno zabilježio u pjesmi “Tata (Sarajevo)”, koju premijerno možete poslušati u petak, 14. novembra.

Il Guru i Almir ponovni susret u Sarajevu

Uvijek me fascinira kako ljudi koji nikada nisu živjeli ovdje, ili su u Sarajevu boravili samo nakratko, uspiju o njemu govoriti s toliko strasti – da ga na kraju i opjevaju. O Il Guruu nisam znala mnogo, osim da je iskreno zaljubljen u ovaj grad i da ima nekoliko sjajnih singlova čije spotove možete pronaći na YouTube-u. I to mi je bilo sasvim dovoljno da, uoči izlaska njegovog novog singla, uradim jedan kratki razgovor i predstavim ga i ovdašnjoj publici.

Novi singl italijansko-kolumbijskog repera IL GURU-a – “Tata (Sarajevo)” označava intimnu i duboku prekretnicu u umjetničkom putu ovog repera rođenog u Udinama, a sa adresom u Milanu.“Tata (Sarajevo)” je mnogo više od pjesme. Antonyja Palija – čovjeka umjetničkog imena Il Guru. On kaže da je ovo njegovo najiskrenije i najemotivnije djelo do sada: ogoljena muzička ispovijest posvećena Sarajevu i ocu – dvjema ključnim tačkama njegovog života.

Moj otac je preminuo kada sam imao samo 17 godina. Tog dana, moj život je stao. Dvadeset godina pokušavao sam pobjeći od tog bola, brišući svako sjećanje,” kaže Il Guru.

No, nije mogao pobjeći od osjećaja koji ga je uvijek vodio prema Sarajevu koje iako nije njegov rodni grad, ali jeste grad u kojem je njegov otac dolazio poslom – i mjesto njihovih posljednjih zajedničkih, sretnih trenutaka. Ovog ljeta, nakon dvadeset godina, Il Guru se vratio u Bosnu, hodajući istim ulicama i pejzažima koje je zapamtio iz djetinjstva. Bilo je to stvarno i simbolično putovanje – ono koje mu je pomoglo da pronađe dio sebe za koji je mislio da je zauvijek izgubljen.

Iz tog iskustva nastala je pjesma “Tata (Sarajevo)” – o ocu i vremenu, u kojem riječi postaju most između onoga što je bilo i onoga što ostaje. Pjesma spaja introspektivni rap i elemente sevdalinke, bosanskog muzičkog izraza prožetog tugom i duhovnošću, pretvarajući gubitak u živo sjećanje. “Možda je istina – moje srce je ostalo u Sarajevu.”, kaže Il Guru. “Tata (Sarajevo)” je omaž ocu, ali i svim uspomenama koje nadživljavaju vrijeme – pjesma kojoj je trebalo dvadeset godina da se rodi.

Dokaz da muzika i dalje može biti most između prošlosti i sadašnjosti, između Italije i Bosne i Hercegovine. Pjesma će biti dostupna na svim digitalnim platformama od petka, 14. novembra.

U ekskluzivnom razgovoru za Samo.ba, Il Guru govori o svom povratku u Bosnu, o ocu, o Sarajevu i o tome kako se bol može pretvoriti u umjetnost.

Pjesma “Tata (Sarajevo)” zvuči kao lično pismo – kako je izgledao trenutak kada si konačno odlučio da tu priču pretočiš u muziku?

Il Guru kao dječak u Sarajevu sa porodicom

Odluka da napišem ovu pjesmu došla je nakon što sam se kao odrasla osoba vratio u Sarajevo. Tada sam vidio ista mjesta koja sam zapamtio, ali sada drugim očima. To više nije bio samo grad mojih ranih uspomena, već grad o kojem mi je govorio moj otac.
Trenutak kada se ta priča pretvorila u muziku bio je onaj kada sam jasno osjetio duboku humanost i otpor ljudi Sarajeva. Moj otac mi je o tome često govorio, ali kao dijete ili tinejdžer nisam mogao u potpunosti razumjeti šta je mislio. U tom trenutku, njegov pogled na svijet postao je i moj, i osjetio sam potrebu ne samo da se prisjetim, nego i da kroz pjesmu zatvorim taj emotivni krug.

Zašto si izabrao Sarajevo kao centralno mjesto pjesme?

Sarajevo je centralno mjesto iz nekoliko razloga. Iako je moj otac živio u Kiseljaku, naši trenuci odmora i mira – kada nije radio – uvijek su bili u Sarajevu. Za nas je to bio grad radosti i bezbrižnosti. Osim toga, grad je na mene ostavio snažan emocionalni i vizuelni utisak. Bio je tada u fazi oporavka nakon sukoba, i duboko me pogodilo kada sam vidio tragove rata na zgradama i zidovima. Za mene, Sarajevo nije samo mjesto lijepih uspomena, već i simbol otpora i historije koju je moj otac nosio u sebi.

Nakon dvadeset godina vratio si se u Bosnu. Kakav je bio taj povratak – emocionalno i kreativno?

Povratak je bio emocionalno složen. Znaš, kad god izgubiš nešto važno, uvijek postoji strah – pa i neizvjesnost – od povratka na tako reći “mjesto zločina”. Bojao sam se suočiti s tim uspomenama, ali znao sam da moram.Veliku zahvalnost dugujem Veroniki, svojoj djevojci, koja mi je jasno rekla: “Možda bi trebalo da dođemo ovdje, da skineš taj teret sa sebe.” Čim sam kročio u Sarajevo, shvatio sam da povratak nije bio samo potreban, već i ključan. Kreativno, to iskustvo je zapalilo iskru – osvijetlilo je nove ideje i vizije u meni, naročito u periodu kada sam, umjetnički gledano, bio u stagnaciji. Taj put je otključao nešto suštinsko.

Il Guru i Veronica prilikom posjete Sarajevu

Pjesma spaja rap i elemente sevdalinke – kako je došlo do ideje da povežeš ta dva muzička svijeta?

Vjerujem da je spoj ta dva svijeta proizašao iz same emocije. Postoji dodirna tačka između tuge i lamenta sevdalinke – koja govori o izgubljenoj ljubavi, udaljenosti od doma i dubokoj melankoliji – i mog ličnog osjećaja. Ti su se osjećaji savršeno poklopili.
Naravno, tu je bila i svjesna stilska odluka. Želio sam da kroz specifične zvukove postignem prepoznatljivost, drugačiju od one u italijanskom hip-hopu ili klasičnom rapu.
Ali najvažniji je trenutak spoznaje: u italijanskom jeziku ne postoji riječ koja odgovara značenju riječi sevdah. Sevdalinka je bila jedini način da prenesem taj osjećaj – složenu emociju koju ne bih mogao prevesti običnim riječima. U ovom slučaju, muzika je postala jedini mogući prevod.

Šta danas, nakon procesa pisanja i snimanja pjesme, za tebe znači riječ “tata”?

Danas, nakon svega, riječ “tata” ima isto značenje kao i prije – nije se promijenila.
Ali ovaj put mi je dao širu perspektivu. Povratak u Sarajevo i Kiseljak, susret s ljudima koji su poznavali mog oca, koji su mi otvorili vrata i odmah me dočekali kao porodicu, bili su presudni.To iskustvo mi je potvrdilo da je moj otac ostavio izvanredno sjećanje o sebi – zasnovano na ljudskosti i poštovanju. To mi je od ogromne važnosti i savršeno se podudara s ljubavlju, uspomenama i lekcijama koje mi je ostavio. Pjesma je taj odnos pojačala – nije ga promijenila.

Kako misliš da će publika u Italiji reagovati na priču o Sarajevu i tvom ocu, a kako u Sarajevu? 

Kada je riječ o italijanskoj publici, bojim se da se malo zna o historiji Sarajeva – gotovo je nepoznata – što je apsurdno s obzirom na blizinu naših zemalja. Nadam se i vjerujem da se to može promijeniti kroz lične priče, kako bi ljudi shvatili ljudsku vrijednost i ljepotu ove zemlje – istovremeno ranjene i nevjerovatno jake. S druge strane, vjerujem i nadam se da će za Sarajevsku publiku činjenica da jedan italijanski reper pjeva o Sarajevu biti razlog za ponos. Iskreno se nadam da ću uspjeti ostvariti autentičnu vezu s ovim mjestima i ljudima, koja ide dalje i od same muzike.

Možemo li očekivati da će “Tata (Sarajevo)” biti dio većeg projekta ili albuma?

Iskreno, trenutno nemam odgovor na to pitanje. Ipak, u idealnom svijetu, moja želja je da pjesma bude dio nečeg većeg. Moja priča je lična i univerzalna, a volio bih da se još dublje povežem s ovom kulturom – možda kroz saradnju s lokalnim muzičarima – kako bismo stvorili širi, snažan i zaokružen projekat. Za sada, nemam ništa konkretno. Idem korak po korak – cilj je da objavim “Tata (Sarajevo)”, a onda ćemo vidjeti šta slijedi.

Šta si otkrio o sebi kroz ovo putovanje između bola i ponovnog rađanja?

Kroz ovo putovanje između bola i ponovnog rođenja otkrio sam jednu ključnu stvar: bol ostaje, ali neke stvari moramo prihvatiti. Nismo krivi za ono što se dešava van naše kontrole, a samomučenje produžava patnju – to je porok kojeg sam se riješio prije nekog vremena. Naučio sam da svako od nas ima svoju knjigu, sa sopstvenim poglavljima. Neka su divna, neka manje, ali ono što je bitno jeste da smo, zahvaljujući svim iskustvima – dobrim i lošim – jedinstveni. Ovo putovanje mi je dalo snagu da prihvatim cijelu svoju knjigu.

Da li bi volio nastupiti u Sarajevu i predstaviti pjesmu upravo tamo gdje je nastala inspiracija?

Apsolutno da – moram reći da je to iskrena želja. Zaista bih volio da se to ostvari.
Nastupiti u Sarajevu – gradu umjetnika, značajnih ljudi i bogate kulture – bio bi mali vrhunac ovog mog putovanja. To bi bila prilika da napravim, kao što kažem u pjesmi “Tata (Sarajevo)”, “povratno putovanje”: da inspiraciju koja je sazrela u Italiji donesem nazad tamo gdje je rođena. Bila bi to ogromna čast – podijeliti pjesmu s ljudima koji je najdublje razumiju.

Kako vidiš odnos između Italije i Balkana kroz muziku danas – postoji li zajednički jezik emocija?

Naše zemlje su susjedi, ali u nekim aspektima smo različiti i udaljeni. Iskreno cijenim vašu iskrenost i toplinu – to je osobina koja se u Italiji pomalo izgubila i danas se još može naći samo u manjim mjestima, gdje se ljudi još istinski poznaju. Kroz muziku vjerujem da zajednički jezik emocija postoji – u nostalgiji, osjećaju zajedništva i velikim pričama o ljubavi i boli. Muzika ima moć da pređe granice.
Volio bih, na svoj mali način, doprinijeti premošćavanju te kulturne distance i pokazati italijanskoj publici ljepotu i ljudskost Balkana. Nadam se da “Tata (Sarajevo)” može biti mali most u tom smjeru.

Poruka za sve čitatelje Samo.ba portala

Pratite Samo.ba, jer slobodno i iskreno informisanje danas je važnije nego ikad. Imao sam priliku lično upoznati osnivače i mogu reći da su to divni ljudi, puni humanosti. Zaista ih vrijedi podržati!

Hvala ti na lijepim riječima i podršci. Znamo da nije lako pronaći put do publike, ali vjerujemo da iskrene priče uvijek pronađu svoj glas. Zato s radošću predstavljamo Il Gurua i njegov novi singl “Tata (Sarajevo)” – poslušajte ga na Il Guruovim platformama: YouTube kanalu i Spotify-u i podijelite s nama vaše utiske.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *