Muzej ambasador prava djeteta

Piše:

Uspješan, talentovan, uporan i istrajan — sve je to Jasminko Halilović, osnivač Muzeja ratnog djetinjstva (MRD) o kojem su pisali mnogi mediji, pa i naš Urban magazin, koji mu je prošle godine u ovo doba, tačnije na prvu godišnjicu Muzeja, posvetio i naslovnicu. Poznato je već da je Muzej ratnog djetinjstva osvojio nagradu Vijeća Evrope 2018. — The 2018 Council of Europe Museum Prize, koju dodjeljuje Komitet za kulturu Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope (PACE), a prestižni magazin Forbes objavio je svoju tradicionalnu listu mladih lidera „30 ispod 30“ gdje se prvi put našao i jedan Bosanac, i to upravo Jasminko Halilović, u kategoriji „Pravo i politika”. Druga godišnjica je Muzeja i ujedno to je prilika da kratko razgovaramo s Jasminkom o dosadašnjim projektima, planovima i vizijama.

Druga je godišnjica Muzeja ratnog djetinjstva, a kao da je već godinama tu. Za ovaj Muzej zna se ne samo u Sarajevu i BiH već i u cijelome svijetu. Kako si to postigao?

Nisam sam! (smijeh) Radili smo stvarno posvećeno i naporno, nema tu previše tajni. Ideja je bila dobra, jedinstvena, ali i realizacija je bila odlična, i uvijek pokušavamo raditi još bolje. Nikad nismo pristajali na niske standarde, nikad se nismo mirili s lošim kvalitetom, uvijek smo tražili više i bolje i pokušavali nedostatak resursa nadomjestiti radom i kreativnošću. Dakle, nema tajni, ali isto tako nema ni opuštanja, jer pravi izazovi za MRD tek slijede. Ponosan sam što je Muzej danas tu gdje jeste, a najsretniji sam kada vidim koliko su drugi ponosni na Muzej, pa i oni koji s njim nemaju posebne veze. To je zaista sjajan osjećaj.

Kako sam već u uvodu ovog razgovora rekla, Muzej je poznat i u Evropi, osvojio je nagradu i brojne pohvale su tu. Zanima me kako na sve to gledaš i da li je to poticaj ili pak samo znak da si/ste na pravom putu?

Dobili smo jednu od dvije najveće muzejske nagrade u Evropi, Muzejsku nagradu Vijeća Evrope u programu Evropski muzej godine, a bili smo ove godine i među pet finalista za još jednu veliku nagradu — nagradu Evropske muzejske akademije, što se nije puno čulo u BiH. To su velike stvari za jednu malu zemlju i njenu kulturnu scenu. Evo tokom 2019. u Sarajevo dovodimo jednu od najvećih evropskih muzejskih konferencija, godišnju konferenciju i dodjelu nagrada „Evropski muzej godine“, kada će oko 300 muzejskih eksperata i direktora muzeja iz cijele Evrope doći u Sarajevo. l to domaćinstvo je priznanje za MRD, ali i ogromna stvar za bh. kulturnu scenu jer nas stavlja na mapu muzejske industrije, i to kao važnu tačku. Braneći našu kandidaturu za domaćinstvo, pokušao sam uvjeriti Evropski muzejski forum da je Sarajevo najbolje mjesto u Evropi za razgovor o budućnosti evropske muzejske industrije, i izgleda da smo uspjeli u tome. Sve to, pa i nagrade, za nas su priznanja da smo na dobrom putu.

Profilirao si se u uspješnog kulturnog menadžera, kako si to uspio? Znam da to nije bio nimalo lagan put.

Ja sam cijeli život u biznisu, od šesnaeste godine, a tu se brzo uči menadžment. Osim toga, mislim da je kultura važna za društvo, volim ovo što radim i vjerujem da je misija našeg Muzeja izuzetno važna. Uz sve to, bio sam okružen vrhunskim ljudima koji su me podržavali i radili sa mnom. A imao sam i sreće kad mi je trebala. Sa svim tim nije teško biti uspješan menadžer.

Već sada je jasno da si s ovim projektom prevazišao okvire ne samo Sarajeva nego i BiH. Kako?

Potencijal MRD-a je veliki. On može postati globalno prisutna institucija, imati svoje izložbene, edukativne i istraživačke aktivnosti širom svijeta. Mi koračamo tim putem, već sad imamo projekte u četiri države. Da li ćemo uspjeti ispuniti puni potencijal, zavisi od nas i našeg rada, ali taj potencijal je definitivno ogroman.

Sarajevo je najbolje mjesto u Evropi za razgovor o budućnosti evropske muzejske industrije.

Čula sam da si dobio poziv za rad na velikim projektima u Evropi. Koliko su te „glasine” načne, i ako jesu da li ćeš prihvatiti izazov? O kojim gradovima je riječ?

Tačno je da je bilo poziva i razgovora, ali ja do daljnjeg ostajem fokusiran na Muzej ratnog djetinjstva. Ako se to jednog dana promijeni, naši partneri, učesnici i naša publika će o tome biti obaviješteni. Moguće da ću biti dio nekih međunarodnih muzejskih projekata, ali još ne mogu govoriti o tome. Daljnji razvoj MRD-a je najveći izazov za mene, na neki način i moja obaveza, i zaista ostajem posvećen tome.

Gdje vidiš sebe i Muzej?

Vidim MRD kao međunarodno utjecajnu instituciju koja istražuje, izlaže i educira na svim kontinentima, te zapošljava stotine ljudi. Vidim MRD kao važan glas za mir i prava djece. To je vizija za narednih 10-15 godina i ona uključuje otvaranje muzeja u još nekim državama. Za sebe nisam siguran, ali definitivno se vidim kako podržavam taj put MRD-a.

Kako je rukovoditi jednim ovakvim muzejom, da li imaš podršku i u kom smislu, čiju?

Ima stvari koje su vrlo teške, recimo zapošljavanje i zadržavanje ljudi. MRD zapošljava i nekoliko stranaca, kontinuirano smo pod pritiskom konkurencije, i teško je dobiti i zadržati najbolje ljude. Prvo, muzejska industrija generalno je u podređenoj poziciji u cijelom svijetu, nije konkurentna, Drugo, gotovo nemoguće je biti sa bh. uslovima konkurentan i privući nekog iz drugih zemalja. Tako da je to jedna kontinuirana, teška borba. Ima i drugih izazova, poput infrastrukture, logistike, dobavljača specijalne opreme, kvaliteta produkcije koja ne prati standarde koje mi pokušavamo pratiti itd. Ipak, rukovođenje Muzejom je najvećim dijelom užitak. Najvažniju podršku imam od izvršne direktorice MRD-a Amine Krvavac, ali naravno i od cijelog našeg tima, kao i svih onih koji nas podržavaju širom svijeta.

Tokom 2019. u Sarajevo dovodimo jednu od najvećih evropskih muzejskih konferencija, godišnju konferenciju i dodjelu nagrada „Evropski muzej godine” kada će oko 300 muzejskih eksperata i direktora muzeja iz cijele Evrope doći u Sarajevo.

Koliko je do sada posjetilaca bilo u Muzeju, kakvi su sve sadržaji održani unutar Muzeja?

Imali smo od otvaranja preko 30.000 posjetilaca, i kontinuirano imamo različite programe u Muzeju i van njega. Specijalni programi poput radionica i kurseva najčešće su namijenjeni djeci, a naša stalna postavka privlači sve uzraste. Također smo imali i pop-up izložbe u Sarajevu i Washingtonu tokom 2018. godine. Drago mi je da početkom ove godine, odmah nakon našeg prvog rođendana, imamo priliku predstaviti i izložbu o iskustvu djece izbjeglica iz Sirije. Ulaz na ovu izložbu će biti besplatan sedam dana, a ona je rezultat našeg istraživačkog rada u Libanu.

Bili smo ove godine i među pet finalista za još jednu veliku nagradu – Nagradu evropske muzejske akademije, što se nije puno čulo u BiH.

Šta su naredni koraci, jer ipak ljestvica se iz godine u godinu podiže, može li tim mladih ljudi to pratiti i zadovoljiti?

Mi tim razvijamo kontinuirano, a po potrebi imamo konsultante i članove tima koji imaju mnogo iskustva u svojim oblastima. Spomenuo sam ranije neke od ciljeva i neke od izazova. Naredni koraci, koje već pravimo, svakako su širenje aktivnosti van BiH, a imat ćemo i jedan važan iskorak kada je riječ o našem djelovanju u BiH, ali o tome je sada prerano govoriti. Zadovoljan sam kako naš tim radi, a pokušat ćemo ga ojačati i raditi još bolje u budućnosti.