Samo.ba: Kako smo iz zone komfora zakoračili u poduzetništvo 

Piše:

Život me više puta izbacio iz zone komfora – toliko puta da mi se čini kako me više ništa ne može iznenaditi. Pomislim: „spremna sam“, a onda, kao u svakom dobrom zapletu, stigne ono famozno „ali“…

Za one koji me ne poznaju: u svijet medija zakoračila sam sa 15 godina. Od tada pa do svoje 42. godine bila sam novinarka, urednica, producentica – najviše posvećena kulturi. Televizija je bila moj dom, pisana riječ moj početak. Ali nisu me umorili ni mikrofon ni kamera, već ljudi. Ustajalost. Površnost. Osjećaj da više nema prostora za rast. Znala sam da mi treba promjena.

I kao da je sve režirano, našla sam se u Via Mediji – jednoj od najjačih marketinških agencija u BiH, gdje sam preuzela ulogu PR managera. Bilo je to jedno od najvažnijih profesionalnih poglavlja u mom životu.

Tamo sam upoznala sebe. Svoje vrijednosti, slabosti i snage. Učila sam svakodnevno – o svijetu biznisa, komunikaciji, Excelu koji mi je do tada bio enigma, o strategijama i brojkama koje su mi ranije bile strane. I bila sam zahvalna što učim, jer dok učiš razvijaš se.

A onda – novi preokret. Poziv iz poznatog svijeta: Sarajevo Film Festival. Povratak u umjetnost. No brzo sam shvatila da nekada poznato nije više dovoljno dobro. I znala sam da moram opet ići dalje. Samo… šta je za mene „dalje”?

Od biroa, do poduzetništva

Dalje logičan korak je bio nažalost, biro. Po drugi put u životu. Prvi put nakon što sam uređivala i vodila prve bh. muzičke talente koje je gledala cijela regija. Drugi put – sada, kada napokon znam ko sam i šta sve znam. Bilo je teško. Teško je stajati na šalteru biroa dok te svi poznaju s TV ekrana. A još teže je znati da tržište rada i dalje ne prepoznaje one koji su završili novinarstvo, a još manje one s masterom iz komunikologije.

Ali nisam imala luksuz da očajavam. Brat i ja već smo uveliko razrađivali plan za naš portal samo.ba i podcast „Samo.ba razgovor“. Ipak, znala sam – fali mi poduzetničko znanje.

Poziv za projekat “Kreativni elan”

Tragajući za novim poslovima i edukacijama iz poduzetništva, pronašla sam poziv za projekt „Kreativni elan“, koji su raspisali Francuski institut u BiH i Investicijska fondacija Impakt. Svako pitanje iz tog poziva bilo je kao pisano za mene: „Kreativac si? Baviš se određenom kreativnom djelatnošću kao hobijem ili profesionalno? Želiš od toga generirati poslovnu ideju i potencijalno razviti biznis? Imaš postojeći start-up biznis u oblasti kreativne industrije? Želiš ojačati vlastite poduzetničke i menadžerske vještine? Procijeniti izvodljivost poslovne ideje i naučiti izraditi poslovni plan?Dobiti finansijsku podršku za realizaciju poslovne ideje? Dobiti podršku stručnjaka iz oblasti kreativne industrije iz Francuske i BiH u razvoju poslovnog modela u kreativnoj industriji? Upoznati se i umrežiti sa drugim kreativcima i poduzetnicima?“ Kako su moji odgovori glasili potvrdno, znala sam da je to pravo mjesto za mene.

Od februara do aprila pohađala sam radionice u Francuskom institutu u Sarajevu – mjestu koje volim još od srednje škole. Mjesto gdje sam gledala prve francuske filmove, učila jezik, prisustvovala događajima. Tamo sam i danas rado – sad i kao alumni Media plan škole novinarstva, koja je bila u saradnji s Ecole Supérieure de Journalisme de Lille.

Bila sam zahvalna predavačima koji su imali strpljenja da mi – nekome iz svijeta riječi – objasne svijet brojki, procenata i biznis planova. Naučila sam kako da ideju pretočim u konkretan plan. Iako brojke nisu moja ljubav, shvatila sam da moram znati sve – ako želim graditi nešto svoje.

Motiv za prijavu nije bila novčana nagrada, iako bi dobro došla za razvoj pilot projekta „Samo.ba razgovor“. Željela sam nedostajuće znanje. Umrežavanje. Inspiraciju. A dobila sam i više od toga.

Na prvoj radionici upoznala sam nevjerovatne ljude, poput Mensure Akmadžić iz Bosanske Krupe, koja stvara nosivu arhitekturu od drveta „Marduv“ (nakit, ukrasne lampe i skulpture) i Nardine Zubanović, urednice časopisa „Punkura“, koji prati underground scenu koju mnogo volim u moru istosti. To su ujedno bili moji favoriti poduzetništva.

Prezentacija poslovnih ideja

A onda je došao 12. maj – dan prezentacija naših ideja i projekata pred žirijem. Moj brat i ja prvi put zajedno na sceni. Bez pripreme, ali sigurni u ono što radimo. 

Pratili smo pažljivo izlaganja i ostalih kreativaca. Ljuljeta Koshi je predstavila svoje FEeLiT rukotvorine od vune i svile koje izrađuje njena majka i ona, Udruženje Menssana – Merima Bradarić Srna je predstavila A.R.T. Menssana d.o.o. u kojem bi čaše sa printom, majice i niz drugih artikala izrađivali ljudi koji imaju različite psihološke smetnje i zbog čega su često diskriminirani u društvu iako su sposobni za ovakav i sličan rad, svoju zanimljivu aplikaciju Nutrisoft vrlo profesionalno je predstavio Adis Salihefendić, a Ema Pajević nam je otkrila važnost orijentalnog plesa u njenom Udruženju ljubitelja orijentalne muzike i plesa „Yasemin“. Mnogo sladak je bio prikaz ateljea SRCE u kojem se nalaze umjetnička djela uramljena u okvire koji su pronađeni na otpadu, kao i njihov koncept radionica i kafea kojeg je predstavila umjetnica Ilhana Latifović, a Lejla Mešanović je predstavila platformu Plenum na kojoj bi se nalazili autorski, istraživački novinarski i sto posto provjereni tekstovi. Adnan Mustafa Hasagić predstavio je platformu Podrži ideju važnu za mlade ljude i one koji žele da finasiraju ideje i poduzetništva mladih ljudi, a još jedna Lejla (Skopljak) predstavila je zanimljivu produkcijsku kuću KATOONS i prikazala zanimljive animacije životinja. Zrinka Šimunić Kučinić predstavila je Kreativni impuls pokazavši nam kako na kreativan način učiti djecu različitim jezicima. Anisa Šerak je predstavila koncept platforme Menoteka posvećeno ženama u menopauzi, a Esad Imširović predstavio je Smart Design – rješenje koje će zasigurno biti neophodno svima koji imaju web stranicu, jer ona predstavlja ličnu kartu svakog biznisa. Uz to, svim učesnicima ponudio je i 30 minuta besplatnog savjetovanja.

Proglašenje dobitnika i naš novi početak

Nakon prezentacije svih ideja, koje imaju svoju budućnost i mjesto na poduzetničkom nebu, došao je i trenutak odluke žirija. Prvi na scenu izlaze sa projektom „Punkura“ Nardina i Adrian – plješčem svom snagom, a onda čujem kako direktorica Francuskog instituta Loé Lagrange izgovara ime našeg projekta – samo.ba! Uz Punkuru, naš projekat je proglašen jednom od dvije najbolje ideje!

Bila sam u šoku. Presretna. To je bila naša pobjeda. Naš dokaz. Naš početak!

Danas s radošću kažem – radim za sebe. Stvaram nešto u što vjerujem. I vjerujem da razlika nije samo u imenu – razlika je u pristupu, u autentičnosti, u ljubavi prema onome što radiš.

Samo je u SAMO razlika.