Posjetili smo izložbu „Karim Zaimović Pogled u svemir“ u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnost BiH

Piše:

Ljetni četvrtak 27.jula u Sarajevu u 19 sati bio je idealan dan za posjetu jednoj od izložbi koju sam već dugo želio da vidim i pogledam u Sarajevu. Riječ je o izložbi i postavci posvećenoj legendarnom Karimu Zaimoviću, najpoznatijem po knjizi „Tajna džema od malina“ (1997.  godine), posthumno sabrane zbirke priča koje je autor čitao na emisiji Radija ZID „Josif i njegova braća“, priča koje je pripremao za štampu i jedne nedovršene priče, priče bez naslova. Već od samog izlaska ove knjige, moja mama i sestra su bili fascinirani maštovitim pričama Karima Zaimovića. U to vrijeme nisam bio baš veliki ljubitelj čitanja, osim redovne školske lektire, ali me nekako sam naslov „Tajna džema od malina“ već privlačio da uzmem tu knjigu i pročitam šta je tako fascinantno oko svega toga. Čitanje ove knjige, ostavilo je jedan od najupečatljivijih tragova na mene, jer sam od tada postao jedan veliki obožavalac lika i djela Karima Zaimovića. Karim Zaimović (6.5.1971-13.8.1995) se već kao dječak intenzivno zanimao za svijet slikarstva, stripa, filma i književnosti. Kako piše u biografiji knjige „Tajna džema od malina“: „ne kao puki konzument, nego kao tumač i suptilni razumijevalac“. Rat je proveo u Sarajevu. Bio je jedan od osnivača i urednika magazina Dani, urednik časopisa Fantom slobode, a svoje priče je objavljivao i na radiju Zid. Od njegove majke Ašide Zaimović u sklopu izloženih eksponata i postavki u muzeju, saznajemo još nekoliko detalja iz njegovog mladog i nažalost kratkog života koji je prekinula tragična smrt posljednjih granata koje su pale na naš grad. U Osnovnu školu Musa Ćazim Ćatić (tadašnja Miljenko Cvitković) je krenuo sa šest godina. Prije polaska u školu pokazao je veliki interes za stripove pa je sam naučio čitati i pisati. Pohađao je privatne časove engleskog jezika. Na prijemni ispit Likovne akademije u Sarajevu izlazi 1989. godine na kojoj uspješno upisuje Odsjek produkt dizajna. Nakon upisa odlazi na služenje vojnog roka u Zadar, a pred kraj vojnog roka prelazi u kasarnu Biograd na Moru. Nakon odsluženog vojnog roka, vraća se u Sarajevo gdje jednu akademsku godinu studira Likovnu akademiju. Zbog nedovoljnog interesa napušta studij produkt dizajna i 1991. godine upisuje paralelni studij komparativne književnosti na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. „Položio je jedan ispit na političkim naukama na novinarstvu i položio je jedan ispit kod profesora Zdenka Lešića. Tada je došlo do raspada katedre, znači već proljeće 1992.“  Radio ZID (Zabavno-ideološko društvo) počelo je sa emitovanjem programa krajem 1992. godine na frekvenciji 89,9 MHz. „Bila je emisija na radiju ZID koja je bila jednom nedjeljno, obično popodne, i on bi kad dođe nama na ručak rekao da mora sada napisati ili završiti priču za ZID i to uraditi u roku sat vremena. Tu nekakvu priču koju je imao u glavi, i otići na ZID na tu svoju emisiju.“ Sa Semezdinom Mehmedovićem osniva časopis za kulturu Fantom slobode, 1995. godine. Nažalost, zbog ratnih okolnosti izlazi samo u  tri broja. Karim Zaimović pogođen u neposrednoj blizini tadašnje Vojne bolnice u Sarajevu, 1. avgusta 1995. godine. Od posljedica ranjavanja gelerom preminuo je 13.avgusta. Ukopan je u haremu Ćurčića džamije. O ovom tragičnom događaju njegova majka je ispričala sljedeću priču: „Bio je par puta na kopanju rovova. Jedan dan nije došao na ručak kad je trebao, nas počne hvatati panika, gdje je Karim, gdje je Karim? Nije u redakciji, nije kod moje mame, nema ga kod nas, i mi ko ludi počnemo ići po bolnicama i tražiti je li ranjen. A njega su pokupili na ulici i odveli na kopanje rovova i navečer se vratio. Karim je imao srčanu manu od djetinjstva. Vjerovatno je rođen s tim. I ja mu kažem pa idi na pregled da dobiješ tu potvrdu da imaš manu da ne moraš ići na kopanje rovova. I de facto taj dan kad je on otišao, krenuo u Vojnu bolnicu na pregled, tad ga je pogodila granata. Bila je tu jedna radnja sa jufkama i dole na ćošku jedne ulice koja gore vodi prema Gorici, pa tu negdje. Nikada poslije nisam prošla tom ulicom. Pored njega je bio čovjek, to smo saznali, i Karim je njega gurnuo na pod tako da on nije pogođen. Taj dan kad se to desilo 1.avgusta 1995. u 12:35 čula se granata, to mogu tvrditi da najbliži  osjete kad se nešto desi, osjetila da se meni nešto desilo u grudima. I par minuta iza toga je naišao prijatelj, talijanski novinar Pierro, i on me zvao odozdo, a ja njemu vičem: Pierro, Karimu se nešto desilo. I možda sat iza toga, redakcija nas je zvala da kaže. Oni su prvi obaviješteni jer je on imao novinarsku iskaznicu. Iako je odmah bio tu pored bolnice, oni su ga stavili na operacioni sto, ali nije bilo šanse.“ O ovom tragičnom događaju Miljenko Jergović „Karim Zaimović dječak i strip“ zapisao je sljedeće: „Rat je završen smrću Karima Zaimovića. Bio je već kolovoz 1995, znalo se da je već gotovo, granate su nekako prorijedile, i samo se čekalo, kao u onoj pjesmi Grigora Viteza, da dođe onaj koji će pronijeti vijest o miru. Geler koji ga je ubio, kažu, nije bio veći od zrna riže. Imao je dvadeset četiri godine, a njegova je smrt doista potresla ono Sarajevo. Nije to bila nekakva metafora, nije Karim bio simbol, nego je bio stvaran i živ, pritom još skoro dijete, jer je način njegova pojavljivanja na kulturnoj mapi Sarajeva bio neobičan, preran, dječji.”

 „Svijet je jedno veliko tkanje, i u njemu je sve slučajno. Ne postoje zakonitosti, ne postoje pravila. Slučaj je ono što određuje mjesto svakog od nas. U tom tkanju mi smo niti i čvorići, linije koje se neshvatljivom logikom, u kojoj možda ima i reda, ali je on više vrste, linije koje se, dakle, stalno susreću i razilaze, upliću i raspliću. Ponekad u tom stalnom izatkavanju bude ravnoteže. Jer, ni jedna se nit ne može zategnuti i uplesti dok se neka druga nit ne rasplete i otpusti. Ali, kao što smo rekli, slučaj je ono što određuje takve stvari.„ – Karim Zaimović (neobjavljena priča Bosna – pogled u svemir).

Bitno je spomenuti i mladu autoricu ove izložbe Ifetu Lihić. Izložba prati autorov život od rođenja do smrti. Radi se o afektivnom djelu u kojem autorica i dizajnerica Farah Noor Ćemer iz posebne perspektive mlađe generacije ispituju muzejski prostor kroz čulne doživljaje. Prilika je to da uđete u svijet autorovog djela te upoznate i prisjetite se zajedničke prošlosti, poput Radija ZID ili naslova ratnih BH Dana. Po prvi put ćete vidjeti školske sveske i dnevnike Karima Zaimovića, rastavljenu pisaću mašinu koju je autor sam rastavio i nikada poslije nije umio vratiti u prvobitno stanje, lampe pod kojima je Karim pisao u danima opsade. Izložbi je prethodilo arhiviranje i digitalizacija na kojoj su vrijedno volontirale studentice Odsijeka za komparativnu književnost i informacione studije Hajrija Osmanhodžić i Anida Herceg koje su asistirale i na pripremi izložbe.

Izložba se može pogledati od 27.7. do 16.8. u galeriji Mak Muzeja Književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Uz izložbu je otvoren prvi strip festival u organizaciji ovog muzeja pod nazivom „Stripoteka na otvorenom“.

Osvrt na izložbu „Karim Zaimović Pogled u svemir“

Kratko ću dati i svoj osvrt na ovu izložbu. Pohvalno je da su se mlade autorice zainteresovale za ovu temu i da su svojim vrijednim i predanim radom, ponovo vratile Karima Zaimovića i njegovo djelo u fokus javnosti i grada. Digitalizacijom arhivske građe, njegov lik i djelo bivaju potpuno sačuvani za sve buduće generacije našeg grada i države, a svakako ovo je nešto što ako se adaptira i prevede na strane jezike može biti zanimljivo i inostranim turistima, istraživačima i zaljubljenicima u strip umjetnost i historiju. Ono što bih savjetovao da se uradi u budućnosti je da se pošto se radi o Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti da se izložba upotpuni i sa snimkom predstave „Tajna džema od malina“ režiserke Selme Spahić (Sarajevskog ratnog teatra SARTR).

Ova kombinacija materijalnih rukopisa, crteža, fotografija i eksponata sa video i audio postavkom iz predstave, koja se odvija u formi radijskog programa bi po meni bila puni doživljaj svega što je Karim Zaimović ostavio nama savremenicima nakon njega. Bila bi to dodatna nit u tkanju Karimovog svijeta. Izložba autorice Ifete Lihić je inicijalna nit, na koju je potrebno uplesti sve ostale nove niti i čvoriće koje opisuju Karima, s ciljem da se postigne što potpunija slika imaginarnog i stvaralačkog svijeta Karima Zaimovića. Mladog Sarajlije, koji tragično poput nekog super heroja iz stripa, izgubio mladi život u 24-oj godini, ali ostavlja tako puno zaostavštine i dobrih djela koja fasciniraju njegove savremenike. Savremenike koji treba da se potrude da od zaborava spriječe da Karim i priče o njemu nikada ne nestanu. On je svoj život posvetio da nama ostavi „tajnu džema od malina“, koju trebamo spasiti od silnih „antimalinaša“ koji nastoje uništiti i dovesti do zaborava „izvorne recepte“ sarajevske urbane raje, koja je ovom gradu davala tako veliko kulturno bogatstvo i „dušu“ po kojem je Sarajevo prepoznatljivo.      

Kompilacija muzike by Karim Zaimović za emisiju “Killing me softly” Radio ZID 1995©

„Činilo se da su antimalinaši konačno zavladali svijetom. U narednim decenijama cvjeta proizvodnja jagoda i kupina, dok crkva osniva inkviziciju sa jednim ciljem: proganjati svakog tajnog odgajivača malina, uništavati sve tegle sa džemom.“ – Karim Zaimović („Tajna džema od malina“ – Civitas d.o.o. 2005 – Biblioteka Dani)

Da ne bi zavladale „jagode i kupine“ kako kaže Karim, jedan meni od dražih eksponata na ovoj izložbi je dio u kojem su prikazane VHS kasete sa ispisanim naslovima „Conan“ i „Crna kiša“, male zelene plastične igračke i figurice vojnika sa kojim se igrao svako ko je rođen kad i ja 1987. godine, te walkman i zvučnici  Karima Zaimovića, sa dvije kasete muzičkih kompilacija koje je pravio za radio emisiju „Killing Me Softly“ na Radiju ZID 1995 godine. Potrudio sam se da potražim ove pjesme na YouTube-u i napravio sam Playlistu „Compilation by Karim Zaimović 1995©“ koja je ekskluzivno dostupna na našem YouTube kanalu samo.ba.

Preslušavanjem ove muzičke kompilacije, shvatit ćete koliko je Karim bio moderan i urban dečko, koji je uprkos najtežim životnim okolnostima koje donosi ratno vrijeme, nastojao biti u toku i čak ispred svog vremena po stripovima i muzici koju je slušao. Sve ovo dovodi me do pitanja: „Šta je Karim Zaimović sve mogao još stvoriti i napraviti u životu, da mu mladi život nije okončan tragično 1995. godine, kada je za ovako malo života, svega 24 godine, ostavio toliko puno za sve nas?“. Bojim se da je odgovor na ovo pitanje vječna tajna, veća od tajne džema od malina. Prepuštam vašoj mašti, da uz muziku koju je odabrao Karim Zaimović uplovite u svijet mašte i inspiracije. Hvala ti Karime što nas i danas inspirišeš sa nekog nadamo se boljeg mjesta.