„Svježa krv“ inspiracije i motivacije sa vrha Krvavac na Bjelašnici
Piše:
Ove subote sam ponovo sa svojim drugovima Igorom i Armanom išao na ugodno planinarenje. Napravili smo izlet na drugi najviši vrh Bjelašnice Krvavac 2062 MNV. Bjelašnica je jedna izuzetno lijepa i surova planina, koja oduševljava svojim prirodnim ljepotama. Dan je bio vedar i sunčan sa zaista odličnom vidljivošću, a jedino što je možda umanjilo potpuno uživanje u danu je bio nešto jači hladan vjetar koji je čitav dan puhao.
Početak ture
Turu smo započeli iz Umoljana. Od Umoljana krećete se u pravcu Crvenog klanca. Taj dio puta je dosta ravan ili nizbrdo, nekih cca. 2 km. Potom dolazite do autoceste, sa koje imate pogled na vrh Krvavca. Taj dio je dosta otvoren i nudi savršen pogled na prirodno okruženje oko vas. Pogled na obližnje planinske vrhove i livade koje uz savršeno plavo nebo su izuzetan odmor i ugođaj za oči i dušu. Ne mogu opisati kako je lijep prizor vidjeti proljetno buđenje planinske prirode poslije duge zime. Livade polako ponovo cvjetaju ljubičastim kaćunima i drugim planinskim cvijećem i biljkama.
Pogled na sam vrh Krvavca izaziva strahopoštovanje, jer pri vrhu još uvijek ima dosta snijega, a isti je prekriven gustim rastinjem i klekom. Skoro da je nemoguće uočiti stazu i put kojim bi se mogli popeti do vrha zbog dubokog snijeg i kleke. Inače ova staza nije toliko markirana, mada postoje markacije koje su malo izblijedile, ali u principu je sve dosta jednostavno za orjentisanje, jer vidite vrh i smjer koji penjete čitavim dijelom puta.
Od ceste do početka uspona imate možda lagani hod blagom uzbrdicom kroz livadu u nekoj dužini cca. 2 km, gdje izlaskom na jedan manji plato, započinje uspon na sami vrh koji je dosta strm i težak za penjanje uz snijeg koji se još uvijek nije otopio. Prije samog uspona na vrh u jednom dijelu kleke smo pronašli malo utočište od jakog vjetra koji je puhao taj dan, pa smo tu zaklonjeni ovim gustim rastinjem imali nešto dužu pauzu koju smo iskoristili da pojedemo i popijemo hranu i piće koje smo nosili sa sobom. Okrepa nam je dobro došla, tako da smo sada bili spremni za finalni uspon.
Uspon na vrh Krvavac 2062 MNV
Uspon otprilike nekih 200 do 300 metara do samog vrha je baš pravi fizički test, a dodatno ga zanimljivim čini duboki snijeg kojeg još uvijek ima na vrhu Bjelašnice. Brzo savladavamo i taj uspon i dolazimo na vrh Krvavca 2062 MNV. Pogled sa vrha je nevjerovatno lijep. Gdje god se okrenete i pogledate, imate prekrasan pregled koji seže daleko od lokacije na kojoj se nalazite što stvarno djeluje moćno. Fotografije i videa nikada ne mogu prikazati stvarnu sliku koju oči vide na ovim planinarskim turama, tako da ne pokušavam ni da prepričam ono što je jedino moguće osjetiti kada se sami popenjete i uživate u tom pogledu.
Za uspon na vrh Krvavca uz napravljenu dužu pauzu nam je trebalo nekih cca. 3 sata, a ukupni put u tom smjeru nam je bio nekih cca. 5 km. Na vrhu je jačina vjetra još jača, u pojedinim trenucima je vrlo teško stajati i boriti se sa snažnim udarima vjetra. Pravimo brze fotografije i videa na vrhu, uživamo kratko u pogledu i odlučujemo da krenemo nazad i pronađemo neku zavjetrinu za novi odmor i uživanje u prekrasnom danu.
Zabavan silazak po snijegu
Silazak je bio baš zabavan zbog snijega i strmog nagiba. Tu smo bili kao mala djeca, jer smo se namjerno klizali niz vrh i pravili kojekakve vratolomije i smiješne poteze. Uz puno smijeha i zezancije silazak savladavamo velikom brzinom. Šteta što i sam uspon nije tako zabavan i jednostavan, pomislih pri tom opuštajućem i zabavnom spuštanju.
Vjetar malo pojačava i odlučujemo da se opet zaklonimo u nekom nižem dijelu planine i da još odmorimo od napornog penjanja na vrh. Pronalazimo koliko-toliko dio u kojem je udar vjetra bio podnošljiv. Vrijeme je da se popije i kafa koju nam je pripremio Arman u svojoj termosici. Ja sam veliki ljubitelj kafe i uživanja u ćejfu ispijanja kafe. Ima puno mjesta na kojima sam popio i uživao u dobroj kafi, ali ova kafa sa takvim pogledima na prirodu i sva ljepota dana nekako je ovu kafu učinila jednom od ljepših kafa koje sam popio ove godine.
Igor i Arman koriste pauzu da osuše čarape, pošto im je snijeg ušao u obuću pri silasku, a vjetar im pomaže da taj proces sušenja bude uspješan i brz. Nakon opet nešto duže pauze odlučujemo da krenemo prema autu i da odemo negdje da nešto dobro pojedemo. Spominju se neke pite i jela koja bi nam dobro došla da vratimo potrošenu energiju i već razmišljamo koji ugostiteljski objekat bi nam bio dobar za ostvarivanje svega namaštanog.
Dok silazimo otvara se prekrasan pogled na Treskavicu. Također vidimo i autocestu i brojne terence, kvadove, motore i bicikliste koji se kreću prelijepim pejzažem Bjelašnice. Lijepo je vidjeti da ljudi uživaju u planinskim ljepotama, ali ipak najveći doživljaj je kada se sve ovo prepješači. Nisam pobornik obilaska planine motornim vozilima, jer mi to ne daje potpuni doživljaj.
Susreti na planini
Silazimo do ceste, i tu se zaustavlja jedan terenac sa dva starija planinara. Pozdravljaju nas, raspituju se odakle smo i da li smo bili na Krvavcu i kakvi su uslovi na vrhu. Tu počinje kratka priča sa njima, gdje otkrivamo da su oni završili izazov sa Planinarenje.ba, te prepričavaju svoja višegodišnja iskustva planinarenja i lokacija koje bi mi trebali posjetiti i vidjeti. Kažu da su bili među prvima koji su kompletirali taj izazov, koliko se sjećam rekli su da su bili sedmi i deveti koji su to uspjeli. Ponudili su nas da nas povezu zadnji dio puta kroz makadam i uspon do našeg auta. Prihvatamo njihovu ponudu. Ugodno časkamo sa našim novim društvom. Najviše u razgovoru učestvuje Arman, koji isto učestvuje u ovom planinarskom izazovu, pa je odličan sagovornik za ove iskusne planinare.
Brzo stižemo i do našeg auta. Još brže se presvlačimo u suhu i komotniju odjeću i krećemo da ispunimo zacrtane ciljeve namaštanih obroka. Nažalost restoran koji smo mislili posjetiti ne radi, te odlučujemo da u povratku svratimo u Javorov Do. Tu uživamo u hrani i sumiramo utiske sa ove prekrasne ture i dana kojeg smo imali.
Drug Advan nam šalje video poruke i izvještaje sa trail utrke koju trči u Pagu. Pratimo njegove finalne rezultate preko WEB stranice. Uspješno završava izazovnu utrku, te se radujemo i njegovom velikom uspjehu i poduhvatu.
Pozitivna energija i motivacija
Vozimo se sa planine kućama i već dogovaramo izlaske i aktivnosti u gradu. Planina je jedino mjesto gdje potrošite tako puno energije, ali vam isto tako napuni energiju i volju da sve ostalo radite sa još više strasti. Iako fizički umorni, opet imamo energiju i za dodatne aktivnosti poslije planine.
Meni je planina kao jedna vrsta meditacije. Na planini uvijek pronađem neku inspiraciju, mir i motiv da lakše savladavam sve izazove sa kojima se svakodnevno suočavam. Valjda taj pogled sa vrhova planina otvara uvijek neke drugačije i bolje perspektive.
Bila je ovo jedna vrlo lijepa subota. Krvavac je opravdao svoje ime. Potrebno je puno truda, snage i energije (krvi i znoja što bi ljudi rekli) da se popenjete na vrh, ali opet „upumpa“ vam tu neku „svježu krv“ novih ideja i pozitivnih misli ispunjenih ljepotom prizora kojem ste svjedočili sa ovog planinskog vrha. Želim i vama ovu pozitivnu energiju u sedmici pred nama. Toliko sa ovog planinarenja, do neke nove avanture. Za sve koji žele planinariti ovom rutom dijelim svoj GPS track sa aplikacija Strava i Garmin Connect.
