Snaga ženske dualnosti
Piše: Sara Tiro
Sara Tiro, rođena 1998. u Sarajevu, diplomirani je ekonomista i apsolvent master studija iz oblasti menadžmenta i organizacije na Univerzitetu u Sarajevu. Studirala je Inovacije i Internacionalni Menadžment na univerzitetu u Trentu, Italija. Njena karijera obuhvata rad u nevladinom sektoru, RCC-u, UNHCR-u, kao i kreativnim industrijama, gdje je vodila protokol Red Carpet-a na Sarajevo Film Festivalu. U organizaciji sa Klabikom, Sara je u martu 2024. godine dovela prvi put elektronsku muziku na scenu Narodnog pozorišta. U septembru 2022. godine osvojila je nagradu za najbolju biznis ideju u oblasti održivog turizma na Zapadnom Balkanu na Politehničkom Univerzitetu Marche, kasnije je svoju ideju predstavila Evropskoj Komisiji u Briselu. U slobodno vrijeme bavi se sportom, izradom domaćih autohtonih likera, te istražuje astrologiju, filozofiju i ezoteriku.
Žena naučnica - između umjetnosti balansiranja i borbe za priznanje
Kada sam počela istraživati za svoju master tezu o ženama u preduzetništvu i kada sam otkrila kako postoji samo jedan teorijski okvir koji uključuje faktor majčinstva (porodice) kao jedini referentan faktor u stvaranju preduzetničkog poduhvata, vidjela sam koliko se neozbiljno shvata i prihvata dualnost žene. Postavlja se logično pitanje zašto, ako su žene kreatorke svijeta — ne samo kao majke, već na mnogo dublji način — u svakoj kulturi možemo pronaći primjere žena koje su kroz historiju razvijale vještine potrebne za stvaranje života. Od pripremanja hrane, gdje su prvo hranile sebe, a zatim i djecu, i tako prepoznale ljekovita svojstva biljki, preko domestikacije životinja i razvoja poljoprivrede, pa sve do inovacija poput WiFi-a, GPS-a i Bluetootha.
Upravo je Hedy Lamarr bila jedna od inspiracija za moje istraživanje na temu feminizma. Ova holivudska glumica bila je istovremeno i inovatorica. Ona je prijavila patent, sa ko-izumiteljem Georgeom Antheilom, koji je imao za cilj da zaštiti njihov revolucionarni ratni izum važan u oblasti radio komunikacije, gdje se 'skakuće' s jedne frekvencije na drugu, kako nacisti ne bi mogli otkriti saveznička torpeda. Do danas, Lamarrova nije dobila zasluženo priznanje, ni novčanu naknadu od industrije vrijedne više milijardi dolara, iako je američka vojska javno priznala njen patent za skok frekvencije i tehnološki doprinos. Holivud je tada žene svrstavao u dva arhetipa (koji datira još od grčke mitologije): moćna, pametna kraljica i Femme Fatale ili u jednostavnom jeziku holivudskih producenata poput Louis B. Mayer, Madonna ili prostitutka. Binarnost ovih uloga je dozvoljavala da Hedy Lamarr, inovatorica i glumica, bude samo jedno – isključivo Holivudska glumica.
Sve ovo bilo je motivirajuće da se u februaru 2024. prijavim na grant Evropske Unije i Goethe Instituta – Culture Moves Europe, koji podržava mlade umjetnike i istraživače, pozivajući ih da kreiraju sami svoje istraživanje u nekoj od zemalja Evropske Unije. Sedmicama sam tražila instituciju u Evropi koja će biti domaćinska institucija za moje istraživanje. Među mnogim institucijama, naišla sam na Atria institut u Amsterdamu, najveća rodno orijentisana biblioteka i arhiv u Evropi. Institut je potvrdio da će biti domaćin mog istraživanja, a kao partnericu na projektu uključila sam i svoju dugogodišnju prijateljicu Eminu Škrijelj. Naše istraživanje objedinjeno u naslov „To be a woman is to perform“, otkriva fenomen rodnih uloga i performansa. Kao ljudi igramo različite uloge u životima. U mnogim situacijama, ove uloge zahtijevaju da žena nosi masku kako bi je društvo prihvatilo, a ne osuđivalo. Emina i ja kroz istraživanje prikazujemo performans žena u svakoj od ovih uloga, kao i njihovu kombinaciju. Biti žena znači nastupati ponekad ili svaki dan. Kroz istraživanje različitih historijskih faza i područja, dolazimo do spoznaje da su žene ponekad nastupale zato što su morale, a ponekad zato što su htjele.
Amsterdam kao inspiracija
Zapravo, na to nas je podsjetila i jedna od naših šetnji Amsterdamom koja je ujedno bila i inspiracija za jedan od eseja. Šetajući kroz čuveni „Red Light District“ došle smo do zaključka da su žene iza izloga bile ultimativni izvođači. Bilo im je strogo rečeno „to put on a show“ (da izvode predstavu). Bez obzira koje je doba dana, one su bile tu, zvale i zavodile strance kako bi “zaključile posao”. Postale smo znatiželjne i malo istraživale o historiji prostitucije, a kasnije smo došle i do zaključka da se tu godinama ništa nije promijenilo, jer su žene stavljene iza staklenih vrata da igraju za nas kao da smo u cirkusu. I to je ono što je inspirisalo naš esej "Prostitucija, zločin ili zadovoljstvo?"
Istraživanje kroz historijske faze
Zbog obimnosti teme, najveći izazov bio je odrediti gdje početi i kada stati. Toliko su nas inspirirali životi tih žena da smo mogle provesti cijeli mjesec na Atria institutu, gdje smo svakodnevno bile od 10 do 17 sati. Početak je bio najteži, pa smo odlučile krenuti s jednom od žena koja je imala performans života — Marilyn Monroe. Na Atria institutu smo imale priliku pristupiti jednom od najvećih evropskih arhiva o ženama, gdje smo otkrile holandski magazin „De Gracieuse“ iz perioda 1862-1936. Ova publikacija ne samo da slavi modu, već nudi fascinantan uvid u razvoj uloga žena tokom Industrijske revolucije. Voljele su modu, uživale su u istoj i ništa nije drugačija ljubav prema kreiranju i stvaranju, sada i prije stotinu godina. Također, očekivanja da budemo savršene domaćice ni do danas se nisu promijenila. Kao ni reklame koje ciljaju na žene. Još uvijek nam se reklamiraju kozmetički proizvodi eksploatisanjem naše nesigurnosti. To smo vidjeli i u časopisu “Companion” koji je izlazio 1955. godine. Reklame poput “Za glatku kožu koristite ovu kremu” ili “Imate problema s dosadnim kovrčama? Isprobajte ovaj šampon” isti su 1955. i 2024. godine. Čini se kao da društvo još uvijek misli da žene brinu samo o svom izgledu i da im je jedini prihvatljiv narativ briga o izgledu.
Performans kao druga priroda žene
Pronašle smo knjigu pod nazivom “Žene buntovnice” koju je napisala Rosalind Miles. Čitajući jedno poglavlje o ženama u nauci, naša prva misao bila je "Kako to da te žene nisu poznatije?" a po završetku poglavlja naša druga misao bila je "Performans je postao druga priroda ovih žena". Budući da su bile naučnice u 19. i 20. stoljeću, morale su pronaći „rupe u zakonu“ kako bi učile i istraživale. Shvatile su da ne mogu biti samo naučnice poput muškaraca, već su uz to morale biti majke i supruge ili imati muškarca koji podržava njihove ambicije. Neke su se čak morale oblačiti kao muškarci kako bi ih se shvatilo ozbiljno. Nekim ženama je bilo uskraćeno obrazovanje, iako su bile vrlo inteligentne. Niko od njih nije imao priliku izbjeći ulogu koju društvo od njih očekuje.
Duh žene u stvaranju svijeta
Način na koji su žene protestovale postavio je visoke standarde za sve nas. Njihova borba za obrazovanje, prolazak kroz životne izazove i razbijanje stereotipa inspirirali su nas da performans ženskih uloga posmatramo iz potpuno nove perspektive. Kada sam negdje pročitala kako je Bono Vox, frontmen grupe U2, objašnjavao pozadinu njihove pjesme „Misterious Ways“ dotakao se i teologije. Tada je spomenuo „El Shaddai“ – treće i najmanje korišteno ime za Boga u Bibliji, koje se prevodi kao „onaj koji ima grudi“ i kompletira sve to u misao da je uvijek vjerovatno „spirit is a feminine thing“ tj. da je „duh 'ženska stvar'“. U tom duhu, naše istraživanje nije samo akademski poduhvat, ono je poziv na buđenje svijesti. A da bismo oslobodili potencijal svake žene, moramo ih vidjeti kao cjelovita bića. U tom procesu, prepoznajemo da su žene, u svojoj suštini, pravi kreatori svijeta, oblikujući našu stvarnost kroz svoje jedinstvene performanse i doprinose.
