Doba umjetnosti ili remek djela totalitarnog režima

Piše:

POSLOVNA SARADNJA I STVARANJE, KAKO SE TO DANAS POPULARNO KAŽE, NETWORKINGA ILI MREŽE, I TO NA KULTURNOM POLJU, ODVELA ME JE DO SOFIJE, GLAVNOG GRADA BUGARSKE. OVO JE MOJ PRVI SUSRET S GRADOM O KOJEM SAM SAZNAVALA SAMO KROZ DOKUMENTARNE FILMOVE BAZIRANE NA KRIMINALNIM RADNJAMA ILI KROZ IGRANE FILMOVE PRIKAZANE NA SARAJEVO FILM FESTIVALU, ILI PAK KROZ TEATAR KADA SU TEATRI IZ BUGARSKE ZNALI ODNIJETI I NAGRADU ZA NAJBOLJU PREDSTAVU NA INTERNACIONALNOM FESTIVALU MESS. DAKLE, JEDNO OSKUDNO POZNAVANJE JEDNOG GRADA KOJI OBILUJE KULTURNO-HISTORIJSKIM SPOMENICIMA, ZNAČAJNOM ARHITEKTUROM I LJEKOVITOM TERMALNOM VODOM. JOŠ MNOGO TOGA TOKOM KRATKOG BORAVKA U OVOM GRADU USPJELA SAM OTKRITI KROZ SLUČAJNE SUSRETE S LJUDIMA. NE ŽELIM PISATI O ONOME ŠTO U SUŠTINI SVI VI KOJE ZANIMA OVAJ GRAD MOŽETE LAKO PRONAĆI NA INTERNETU, ŽELIM NAPISATI NEKOLIKO ZANIMLJIVIH SITUACIJA IZ TIH SUSRETA S LJUDIMA, KAO I MOJ DOŽIVLJAJ MUZEJA SOCIJALISTIČKE UMJETNOSTI.

Kako nam je jezik sličan, barem ga ja tako doživljavam, uspjela sam se sporazumjeti u toj svakodnevnoj i običnoj komunikaciji, što vam za početak olakšava narudžbe u restoranima, kupovinu u trgovinama, vožnju u taksijima i otkrivanje dijela historije jednog grada. Cijene su vrlo pristupačne, te kao takve i za naš standard prihvatljive. Iako je Bugarska članica Evropske unije, još uvijek koriste svoju novčanu valutu lev (lav). Ilustracije radi, polusatna vožnja od aerodroma do centra grada koštat će vas deset-jedanaest leva, što je nekih deset-jedanaest maraka. Hrana je također cjenovno prihvatljiva, a i dosta jela je slično našim jelima, tako da i tu uočavam kulturno zajedništvo dvaju naroda. Desilo mi se i to da prisustvujem jednoj nesvakidašnjoj prijatnoj sceni. Naime, kada je jedna od mojih kolegica željela kupiti čokoladnu figuricu žira, prodavačica ju je na kasi upozorila da je to preskupo, jer ipak taj mali žir košta 14 leva, a ima mnogo boljih stvari. Ostale smo obje prijatno iznenađene, odmah pomišljajući na tu istu situaciju u našem gradu, ali svugdje ima dobrih ljudi. Tada zaista shvatite da grad čine ljudi, a ne građevine, i od tada nekako taj grad neuređenih i prljavih ulica počnete i iz drugačijeg ugla gledati.

MUZEJ SOCIJALISTIČKE UMJETNOSTI

Kada je ovaj muzej otvaran, tadašnji ministar kulture Vezdi Rašidov kazao je: „Bilo je krajnje vrijeme da se ta era smjesti ondje gdje joj je i mjesto — u muzej.”

Obilazili smo brojne muzeje i galerije, ali jedan se ipak izdvaja. To je Muzej socijalističke umjetnosti (tako bi se prevelo s engleskog jezika), dok bi s bugarskog to bio Muzej socijalističkog iskustva. No, kako god, ovo je mjesto na koje vole doći brojni turisti iako je muzej udaljen od centra grada. Nalazi se u potpuno zavučenom prostoru koji okružuju novoizgrađeni poslovni tornjevi. Smješten je u zgradi Ministarstva za kulturu. Otvoren je 2011. godine, odnosno na dvadeset i drugu godišnjicu pada komunizma. Muzej obiluje umjetninama iz komunističkog doba koje su imale isključivo propagandnu svrhu. Ima 77 monumentalnih skulptura, 60 slika i 25 manjih kipova koje su između 1945. i 1989. izradili najpoznatiji umjetnici tog doba. Već na ulazu dočekuje vas velika petokraka od stakla i čelika koja se nekada  nalazila na zgradi Komunističke partije u centru Sofije. Skidanje te zvijezde 1990. godine simbolično je označilo kraj komunističke vladavine. Kada je ovaj muzej otvaran, tadašnji ministar kulture Vezdi Rašidov kazao je: „Bilo je krajnje vrijeme da se ta era smjesti ondje gdje joj je i mjesto — u muzej.”

Muzej se pruža na 550 kvadratnih metara i bez sumnje najatraktivniji dio je park skulptura. U njemu se nalaze brojne skulpture nastale od pedesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća. Velika statua Lenjina, osnivača Sovjetskog Saveza, centralna je figura, potom je tu i statua prvog bugarskog čelnika Georgija Dimitrova, kao i dugogodišnjeg diktatora Todora Živkova. Ima tu i nekoliko skulptura koje ilustruju radnike u polju, radnika koji čita novine, žene u radu i među njima meni zanimljive skulpture Che Guevare.

VRIJEME DOBRIH SKULPTORA

Ono što vas na prvi pogled impresionira jeste veličina pojedinih skulptura. Tu je pet metara visoka skulptura bugarskog komunističkog vođe Georgija Dimitrova, ali i nekoliko Lenjinovih skulptura i portreta urađenih u bronzi. Neka djela zaista otkrivaju talent najboljih umjetnika tog doba iako su u stvaranju tih djela morali da se drže okvira koje je nametala tadašnja propaganda. Ovdje vrijeme kao da je stalo. Da bi dočarali o kakvom se vremenu radi, unutar muzeja postavljeno je i filmsko platno, tako da posjetioci mogu pogledati i dokumentarni film o periodu komunizma.

Po završetku obilaska ovog parka u kojem su se poput figurica na šahovskoj tabli našle sve ili ove velike skulpture i portreti, zanimljivim mi se čini i to arhitektonsko okruženje muzeja i taj uočljiv kontrast, gdje je ovaj muzej okružen visokim i staklenim poslovnim tornjevima, koji se nikako ne uklapaju ni u vrijeme ni u priču, a ni u mjesto, no izgleda da tu nova era počinje, dok je u ovom parku završeno jedno vrijeme dobrih skulptora.