Četiri godišnja doba od Javorovog do Babin Dola
Piše:
Ovo je priča o šumskoj stazi koja je naprosto očaravajuća u bilo koje godišnje doba da je posjetite. Imam tu sreću da sam veoma čest gost i šetač na ovoj planinskoj stazi, tako da sam uspio kroz nekoliko godina u različitim godišnjim dobima da zabilježim svu ljepotu koja ova staza pruža u svakom od njih. Inače moram reći da je ovo jedna meni od dražih planinarskih destinacija. Razlog je jednostavan, blizina Sarajevu. Potrebno je svega 40-ak minuta vožnje iz centra Sarajeva do polazne tačke parkinga u Javorovom dolu. Ja inače preferiram da na ovu rutu krenem iz Javorovog dola i da se istim putem vratim do auta. Parking u Javorovom dolu je besplatan, a i po povratku sa šetnje volim svratiti u Javorov Do na obaveznu bosansku kafu, domaći sok i neki obično doručak, pošto preferiram šetnju u prijepodnevnom vremenu prije velikih gužvi i izletnika koji dođu u podne i vremenu nakon toga. Ova planinska staza je jedno od rijetkih mjesta, gdje u šetnji koja traje između jednog sata i sat i četrdeset pet minuta u zavisnosti od tempa kojim se krećem, osjećam neki poseban mir i ispunjenje pozitivnom energijom. Ovdje sam vrlo često znao dolaziti kako bih se odmorio od naporne radne sedmice ili u vremenu kada sam bio izložen većem stresu. Stvarno u ovoj šumi moram priznati da sam uvijek uspio da promijenim svoje raspoloženje i dovedem svoje stanje uma u mir i balans koji mi je potreban. Ne znam čemu se to može pripisati, da li svježem planinskom zraku, prirodi i umirujućem zvuku vjetra, šuškanju lišća ili cvrkutu raznih ptica, ali jednostavno ova šuma je uvijek na mene ostavljala neki pozitivan efekat u smislu zadovoljstva i osjećaju nekog unutarnjeg mira, poslije svake obavljene šetnje i boravka u prirodi. Ja svoje šetnje obično započinjem iz Javorovog Dola gdje parkiram auto i krećem se stazom prema pećini Klokočevica. Od pećine krećem se prema smjeru Babinog Dola preko Jarčevog mosta, gdje obično napravim kratku pauzu uz sjedenje i meditaciju na odmorištu koje je tu napravljeno sa jednim drvenim stolom i nekoliko klupa. Ovo mjesto je idealno odabrano i u danima kada nema puno planinara i šetača, ovo mjesto je idealno za odmor, a pogotovo u sunčanim danima kada se kroz krošnje drveća probija neka topla zraka sunca da vas ugrije. Uživate u zvukovima prirode i prirodnoj tišini koja se ne može porediti sa onom iz urbanih sredina. Od tog odmorišta nastavljam put kroz prekrasnu bukovu šumu prema izlazu na kružni tok i parking kod hotela Maršal na Babinom Dolu. Ponovo se istim putem vraćam kroz šumu i onda na raskrsnici u povratku biram da li ću se vraćati istim putem preko smjera pećine ili Jarčevog kamena. Najčešće se vratim istim putem preko pećine, ali svakako ukoliko želite da napravite neku promjenu, tj. ne želite da se vračate skroz istim putem, možete se vratiti prema autu putem označenim kao Jarčev kamen. Oba puta su skoro jednake dužine, mada je meni lično ljepša staza preko pećine. Ova planinska staza je nedavno renovirana i uređena. Staza je pokrivena sitnim šljunkom i kamenjem, raščišćena i dodatno su obnovljene i postavljene nove drvene klupe na više mjesta duž staze, te su obnovljene zaštitne ograde i uređena stepeništa na strmijim dijelovima. Staza nije zahtjevna tako da je odgovarajuća za sve šetače, bez obzira na njihovu kondiciju i fizičku spremu. Staze su markirane oznakama, a put je dodatno markiran i šljunkovitom uređenom stazom, tako da ne postoji mogućnost da negdje zalutate ili da se izgubite. Vikendom je u podnevnim satima dosta šetača koji je posjećuju, pa ja ipak preporučujem da malo poranite kako biste uživali u miru i tišini sami ili sa svojim društvom. Po završetku šetnje savjetujem da obavezno svratite u prekrasni prirodni ambijent restorana Javorov Do, te se osvježite uz neko piće i nadoknadite izgubljene kalorije nekim jelom. Ja najčešće naručujem bosansku kafu, pošto uživam u ritualu ispijanja jutarnje kafe, a kafa na planini ima neki poseban ugođaj i okus. Uz kafu obično naručim neki domaći sok, da nadoknadim gubitak tečnosti kroz znoj, a za doručak volim naručiti domaću puru sa kajmakom koja je po meni fenomenalan obrok nakon obavljene šetnje.
Moja šetnja kroz godišnja doba
Kao što sam u uvodu teksta rekao, ja sam čest gost na ovoj planinskoj stazi i uspio sam da zabilježim trenutke svog boravka kroz više godina i godišnjih doba. Zaista teško je reći u kojem godišnjem dobu ova staza izgleda najbolje, jer se vjerovatno radi o subjektivnom osjećaju. Za mene ova staza ima svoje ljepote u svakom od tih godišnjih doba. U proljeće kada se priroda budi nakon duge zime i kada se pojave prvi vijesnici proljeća visibabe i jagorčevina ova staza izgleda očaravajuće. Ukupnom ambijentu doprinose i zvukovi raznih ptica koje se nalaze u šumi. Ljeti kada bukova šuma ozeleni svojim visokim krošnjama i uz blagi povjetarac stvara ugodnu i hladniju klimu u odnosu na vrele ljetne dane izvan šume, ova šuma predstavlja idealno utočište za odmor i skrivanje od vrelih ljetnih dana u gradu, ako već niste u prilici da tada boravite negdje na moru. U jesen, kada lišće požuti i popada po stazi, ova šuma postaje kao umjetničko platno. Gdje god pogledate boje prirode i opalog lišća ima umjetničku simboliku. U danima kada nisu kiše i kada uspijete uhvatiti fini sunčani jesenji dan, šetnja kroz ovu šumu uz šuškanje opalog lišća će napuniti sve vaše baterije i pripremiti vas za nadolazeću dugu i hladnu zimu. I na kraju godine zima. U danima kada se Sarajevo najčešće guši u smogu i zagađenom zraku, izlazak i šetnja kroz ovu planinsku stazu, osim što će biti korisna za vaše sveukupno zdravlje, svakako će biti i odmor za vašu dušu i popravit će vam vaše raspoloženje. Također, zimi je zbog snijega malo teže hodati ovom stazom, pogotovo u uslovima kada tek napada novi snijeg, kojim nije prošlo puno šetača, tako da to može biti i malo jači trening. Time ćete postići što ja zovem “3 u 1” efekat – boravak na čistom zraku, lagani trening i predivno vizuelno iskustvo koje je odmor za oči i dušu. Kada to sve zaokružite jednim toplim čajem u restoranu Javorovog dola sa prekrasnim pogledom na okolnu šumu i livadu prekrivenu snijegom iz toplog ambijenta ovog restorana, onda možete reći da ste proveli aktivan i ugodan najljepši zimski dan u jedinstvenom ambijentu kojem svjedoči ne tako veliki broj ljudi, pošto zbog obično veće lijenosti u zimskim danima manje planinara se odlučuje na šetnje i aktivan boravak u prirodi.
Zanimljivosti o ovoj šetnici
Ova staza je idealna i za edukativne šetnje za učenike i škole u sklopu predmeta biologija i geografija, pošto je duž staze postavljeno više edukativnih tabli i natpisa o geografskoj konfiguraciji, terenu i sastavu duž staze, kao i biljnom i životinjskom svijetu koji je tu zastupljen na planini Bjelašnice. U ovom tekstu donosim nekoliko zanimljivih informacija koje se nalaze na nekim od tih tabli.
Šetnica Javorov Do-Babin Do ukupne dužine staze u jednom smjeru 3 km. Nadmorska visina početka staze 1258 m, dok je nadmorska visina na kraju staze 1388 m. To je uređena šumska staza koja skoro cijelom svojom dužinom prolazi kroz bukovu šumu sa ponekim javorom. Duž staze su postavljene drvene klupe, edukativne table za časove u prirodi i odmorište. U srednjem dijelu šetnice nalazi se pećina Klokočevica. Pećina Klokočevica nalazi se na nadmorskoj visini 1335 m. Morfologija pećine je vrlo jednostavna i sastoji se iz dva dijela: ulaznog kanala i velike dvorane. Ulaz u pećinu ima izgled vrtače i nastao je urušavanjem dijela pećine koji je imao najtanji strop. Ulazni kanal je skromnih dimenzija, dužine oko 10 metara i širine svega nekoliko metara, sočivastog presjeka, ali koji na sredini omogućava normalan prolazak. Na kraju kanala otvara se dvorana nepravilnog kružnog oblika dimenzija 30 x 40 metara i visine preko 10 metara. Pored endemske faune u pećini su prisutni debeli stalagmiti koji su nastali taloženjem kalcij-karbonata iz vode koja prokapava na stropu i padajući sa velike visine rasprskava na razmjerno veliku širinu, pa kristalizacija ide više u širinu nego u visinu. Ulazne stepenice u dužini od 30 m su napravljene od lomljenog kamena i napravljene su u doba Austrougarske monarhije. Sada su one prekrivene zemljom i lišćem i samo na nekim mjestima se naziru. Po pričama starosjedilaca Bjelašnice, u pećini Klokočevica gdje su temperature niske i u ljetnom periodu uzgajivači srebrne lisice su kože i pojedine namirnice skladištili u njoj.
Jarčev most po pričama mještana koji su obrađivali livade nedaleko od ovog mosta, na jednoj stijeni su iz jutra viđali velikog jarca. Po tome su te livade i dobile naziv Jarčev kamen. Tako i ovaj most dobi naziv po navedenom jarcu.
Po nekim pričama Bjelašnica je dobila ime po tome što su vrhovi Bjelašnice pokriveni snijegom skoro 6 mjeseci u godini.
Nadam se da sam uspio svojim fotografijama i videima približiti barem malo prirodnu ljepotu ove prelijepe planinske i šumske staze na Bjelašnici. Za sve koji dolaze prvi put možete se poslužiti i mojim track-ovima sa Strava i Garmin Connect aplikacije, gdje imate zabilježenu kružnu rutu opisanu u tekstu, sa svim tehničkim detaljima staze. Radujem se ako će ovaj tekst potaknuti barem nekoga od vas da češće boravite u prirodi i posjećujete ovu stazu. Zanima me koje je vaše omiljeno godišnje doba za boravak i šetnju na ovoj stazi, pa nam slobodno pišite u komentarima ili glasajte u anketi na našim društvenim mrežama Facebook i Instagram.
Zapamtite osnovno pravilo za vrijeme, ne postoji loše vrijeme, postoji samo loša oprema. 😊
