Mojih šest polumaratona i rođendana u Splitu
Piše: KoševsKA gazela
Malo je mjesta na svijetu koji imaju tu neku posebnu moć, da vas oduševe nakon prve posjete na način da im se želite iznova vraćati. Upravo jedno takvo mjesto za mene je Split. Sve je počelo još 2017. godine, kada je sarajevska trkačka scena doživljavala svoju ekspanziju i jednu od najboljih godina trkačke scene našeg grada po mom mišljenju.
Sarajevska raja okupljena oko utrke Sarajevski polumaraton i NGO Marathon Sarajevo, koja je već nekoliko godina unazad organizovala druženja i trčanja nedjeljom u Velikoj aleji na Ilidži, postajala je sve veća i veća, kako je trčanje postajalo sve popularnije.
Nakon što se većina rekreativaca okušala u trčanju svog prvog polumaratona na veoma zahtjevnoj stazi Sarajevskog polumaratona (stare rute koja je uključivala dionice Koševa i Darive kao dva veoma izazovna dijela, gdje se propituje odluka o trčanju i izdržljivosti), došlo je vrijeme za neko prvo veće i organizovano gostovanje sarajevskih trkača na regijskoj trkačkoj sceni.
Idealan odabir za prvo veće putovanje bio je Splitski polumaraton, koji se organizuje zadnje nedjelje u februaru. Tada u Sarajevu uglavnom vladaju zimski uslovi i standardni problemi sa zagađenim zrakom i smogom. Tako i ja “osokoljen” prvim ličnim uspjesima i iskustvima trčanja polumaratona, odlučih da pokažem svoje trkačke vještine i testiram svoje mogućnosti na međunarodnoj regijskoj sceni.
Moj prvi dolazak u Split: trčanje, druženje i neprocjenjivo iskustvo
Nikada prije nisam bio u Splitu, pa mi je odluka da ga upoznam kroz trčanje izgledala kao sjajna prilika. Spoj ugodnog i korisnog. Za svoju prvu posjetu, odlučio sam se za kolektivno organizovano putovanje preko NGO Marathon Sarajevo. Krenuli smo u dva velika kombija, a glavne zvijezde ovog putovanja bili su naši uzori i velikani sarajevske trkačke scene: Ironman-i Tomislav Cvitanušić i Erol Mujanović. Uz njih su bile i Selma Kukić i Nejra Odobašić, koje smo u mojoj trkačkoj ekipi prozvali “Iron ladies”. Za nas početnike, one su bile inspiracija i nedostižne mete u trkačkom smislu.
Biti okružen sa toliko pozitivnih i novih ljudi koji dijele istu strast prema trčanju bilo je izuzetno zanimljivo i prijatno iskustvo. Iako sam već imao zadovoljavajući broj prijatelja prije nego što sam se ozbiljnije posvetio trčanju, ovo druženje s trkačima donijelo mi je nove perspektive. Nisam bio tip trkača koji se zbog druženja upuštao u ovaj sportski hobi, ali ovo iskustvo me uvjerilo u snagu zajedništva trkača.
U Sarajevu, moje društvo više je bilo vezano uz kafane, izlaske i veselje, pa nisu baš razumjeli moj novi sportski hobi. S druge strane, trkači nisu uvijek bili posvećeni tom nesportskom svijetu. No, balans između sporta i društvenog života nije uvijek bio lagan za postići. Sve je ovisilo od trenutnog raspoloženja i mogućnostima oko mene.
Iskustvo grupnog putovanja bilo je neprocjenjivo. Slušali smo dobre šale raspoloženih putnika, a putovanje je dodatno povezalo nas trkače. Upoznao sam nove ljude s kojima se i danas rado viđam na sportskim događanjima kao što su trčanje, biciklizam, plivanje, trail i planinarenje.
Dolazak u Split je bio prekrasno iskustvo. Iz Sarajeva bi se obično krenulo u zimskoj odjeći, a u Splitu bi nas dočekalo sunce i ugodna klima. Iako je kraj februara, vrlo često bi se moglo čak sjediti na splitskoj Rivi u kratkim rukavima. Međutim, vrlo često se dešavalo po nekom nepisanom pravilu, da se na dan utrke vrijeme pogorša i pretvori u kišu, buru, a jedne godine čak i u snijeg.
Pogled na more u februaru, dok u kafiću na Rivi pijete kafu, je nešto na čemu svaki Sarajlija može pozavidjeti nekome u Splitu.
Moja omiljena mjesta u Splitu: otkrivanje ljepote i strasti
Split je grad koji oduševljava na svakom koraku. Puna Riva, gdje domaći i strani državljani veselo šetaju i upijaju sunčeve zrake, prizor je koji puni baterije. Otkrivanje svih mogućih mjesta, uskih uličica i prolaza u starom dijelu grada, nešto je što svakome preporučujem. Nevjerojatan je broj mikro lokacija, kuća, kafića, restorana, galerija i malih trgovina koje će vam nekim detaljem privući pažnju i pozvati vas da uđete i istražujete. Split pruža mnogo mjesta koja su idealna za napraviti lijepu fotografiju i uspomenu.
Evo nekoliko mojih omiljenih lokacija u Splitu:
- “Olive Tree” na Rivi: Omiljeno mjesto za ispijanje kafe uz pogled na more.
- “Fabrique Pub”: Idealan za noćni provod i izlazak.
- Šetnja obalom: Ovdje se nalaze table posvećene osvajačima olimpijskih medalja i uspješnim sportašima Splita. Grafiti posvećeni fudbalskom klubu Hajduku, Dini Dvorniku i Oliveru Dragojeviću dodatno obogaćuju doživljaj.
- Restorani na glavnom trgu ispred gradske vijećnice: Prekrasno mjesto za uživanje u lokalnoj kuhinji.
- Dioklecijanova palača i Trg Republike (Prokurative): Historijske lokacije koje odišu posebnom atmosferom.
- Park šuma Marjan: Šetnja ovom borovom šumom uz morsku obalu pruža mir i tišinu, te odlične vidikovce na Split.
- Plaža Bačvice: Čuvena plaža koja okuplja brojne turiste i šetače.
Iskustvo gledanja utakmice Hajduka na Poljudu također je nešto nezaboravno. Pošto se stadion nalazi i na ruti polumaratona, to ga dodatno čini posebnim. Navijači Hajduka pokazuju zaista nevjerovatnu ljubav i odanost prema svom klubu.
Splićani su srčani i energični ljudi. Njihova privrženost gradu osjeti se u svakoj interakciji. Njihov specifičan humor podsjeća me na naš humor, što čini druženje s njima još ugodnijim.
Moja nova tradicija proslave rođendana
Ono što je počelo kao prvobitna želja za izlet i trčanje neke nove utrke koja nije u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, postala je tako moja tradicija narednih šest godina poslije prve posjete 2017. godine. Zanimljivost je da se ova utrka održava uvijek oko mog rođendana 24.februara, tako da je to postao novi način na koji zadnjih šest godina ja proslavljam svoje rođendane, sa nekoliko godina prekida tokom Covid pandemije.
Nekada me na tom putu pratila moja sestra ili tata, a vrlo često sam znao putovati i sam. Uživao sam u tim proslavama svog rođendana, nazdravljajući novom životnom poglavlju uz lokalne craft pive „Barba“ i „Fakin Ipa“. Volio sam se počastiti i nekom dobrom slasticom u lokalnim slastičarnama. Svakako malo ugljikohidrata pred utrku ne škodi. Još jedna lijepa stvar je kada na dan pred utrku dobijete puno poruka vaših prijatelja koji vam se jave sa uvijek nekom originalnom, kreativnom i motivirajućom porukom i čestitkom za rođendan. Osjetite tu njihovu energiju i pozitivne misli, što mi uvijek daje neki dodatni motiv na utrkama.
Anegdota iz noćnog života u Splitu
Za Split i moje rođendane provedene tu me veže i jedna smiješna anegdota. Naime, jedne godine sam tako u noćnom provodu ostao duže sa drugom trkačem iz Sarajeva Emirom Kovačevićem kojeg svi trkači iz Sarajeva znaju pod nadimkom “Kova”. Kada smo napokon nakon odličnog cjelovečernjeg provoda odlučili da je došlo vrijeme da odemo u apartmane na spavanje, pozdravili smo se ispred pub-a i krenuli svako prema svom smještaju u starom dijelu grada. Tada se događa najsmješnija scena. Ni Kova ni ja nismo mogli prepoznati tačan ulaz i zgradu u kojoj smo imali smještaje. Sve su nam zgrade bile dosta slične, jer u tom dijelu Splita ima više sličnih ulica i apartmana.
Kova i ja smo se tako kasno u noći u nekoliko navrata sretali, jer smo oboje kružili i lutali po uskim Splitskim uličicama tražeći svoje apartmane. Bilo je vrlo neugodno i smiješno pogledati jedan drugog dok tako jedva pri svijesti i umorni od noćnog izlaska sami lutamo i tražimo put do kreveta. Negdje iz četvrtog ili petog kruženja i međusobnog sretanja, napokon smo pronašli svoje apartmane. Nadam se samo da ovaj događaj nije zabilježen i snimljen nekim javnim gradskim video nadzorom, jer bi to bio jedan od smješnijih video klipova na Internetu. 🙂
Moje iskustvo trčanja Splitskog polumaratona
Start utrke: Dino Dvornik “Ništa kontra Splita”
Utrka starta na Rivi u 9 sati. Oficijelni spiker obično proziva učesnike iz brojnih zemalja svijeta koje učestvuju na utrci. Atmosfera je uvijek dobra i vesela. Ono što meni daje najviše elana jeste početak utrke uz pjesmu Dine Dvornika „Ništa kontra Splita“. U tom trenutku kada svi trkači skakuću i pripremaju se za start, pjevajući ovaj opšte poznati hit, je nešto što se ne može opisati i onda to finalno odbrojavanje 10,9,8,…,3,2,1. Početak utrke. Ljudi na Rivi veselo ispraćaju trkače. Od starog do mladog, svi daju podršku i fotografišu učesnike. Tu su i muzičari, bubnjari koji ritmom daju motivirajuću energiju trkačima.
Prolazite starim dijelom grada i izlazite na glavnu saobraćajnicu. U početku je velika gužva i ne možete se izboriti za neku slobodnu poziciju za trčanje u svom željenom tempu. Uglavnom se prilagođavate kretanju mase. Tek nakon prvog ili čak drugog kilometra počinju se formirati grupe trkača prema tempu i vremenu koje trkači planiraju trčati.
Utrka je u nekoj prvoj fazi poprilično lagana jer se dosta trči po ravnom terenu ili nizbrdo, uz brojne okrepne stanice i punktove u kojima lokalno stanovništvo daje podršku trkačima. Onda slijedi dio prema vojnoj luci Lora, gdje se nalaze vojni brodovi Hrvatske mornarice. Vojska stoji postrojena na brodovima i oko brodova, što je svakako jedan unikatan prizor i iskustvo koje ćete pamtiti sa ove utrke.
Najizazovniji dio utrke: uzbrdica na Marjanu
Po izlasku iz Lore počinje teži dio utrke sa uzbrdicama. Prije toga imate još prelijepo iskustvo trčanja jednog kruga na Poljudu uz glasno navijanje Hajdukovih navijača sa razglasa stadiona. Obično tu se nalaze i fotografi koji će napraviti trajnu uspomenu na taj prekrasni osjećaj trčanja. Poslije toga slijedi dio dolaska na šetnicu Marjan. Tu na nekom 16-17 kilometru, počinje pravi test vaše fizičke i psihičke spreme. Nekako na tom dijelu utihne sva ta buka, podrška i veselje koje vas nosi kroz prvi dio utrke. Počne vas sustizati umor i nekako se osjećate usamljenim na tom najtežem dijelu staze.
Negdje na 17-18 kilometru dolazi i najteža uzbrdica. Tu je na svu sreću prije i okrepna stanica, gdje možete da se osvježite prije finalnog napora. Ovaj uspon će definitivno testirati do krajnjih granica vašu volju, izdržljivost i snagu. Kada napokon istrčite na vrh uspona, ostaju zadnja tri kilometra gdje trebate dotrčati do cilja. Kako sada uglavnom silazite i spuštate se prema Rivi, vaši zadnji atomi snage vas nose i guraju ka cilju.
Ponovo kako se nazire Riva, čujete u daljini buku i žamor brojne publike, kao i spikera koji čita imena trkača koji prolaze kroz cilj. Nekoliko metara do cilja kada dođete do početka Rive, publika vas nosi. Dobijate neku nevjerovatnu snagu i energiju za jak finiš i sprint. Publika vas bukvalno nosi do cilja. Tu se uvijek potrudim da napravim neku gestu zahvale publici, jer stvarno to mnogo znači poslije Marjanske patnje.
Kraj utrke i ulazak u cilj: zasluženo osvježenje i adrenalin poslije utrke
Na kraju prelazite ciljnu ravninu. Uručuju vam medalju i konačno možete uživati u hladnom pivu ili nekom drugom napitku koji se besplatno dijele u cilju utrke. Primate i čestitke od ostalih trkača iz BiH. Slikate se i razmjenjujete iskustva i vremena sa utrke. Taj nivo adrenalina i sreće kada se uspješno dođe do cilja je neopisiv. Ja sam kroz godine pokušavao uvijek poboljšati svoje vrijeme trčanja.
Svoj prvi polumaraton u Splitu sam istrčao za 2 sata i 10 minuta, da bih posljednji 2023. godine sa 36 godina i 12 kg manje istrčao za 1 sat i 53 minute. Ove godine prvi put ću trčati i sa svojim drugom Bobom kojem sam vjenčani kum, a koji dolazi sa svojom ženom i djecom. Želja mi je da za svoj 37 rođendan pokušam istrčati svoj najbolji rezultat. Nadam se da ću uspjeti u tome, jer sam proteklu godinu vrijedno trenirao. Podršku ću sigurno imati, pa se nadam još jednom uspjehu i lijepo proslavljenom rođendanu u Splitu.
Preporuka za drugačiji turistički doživljaj kroz trčanje utrka
Svakako svima preporučujem da posjete Split i ovu zaista posebnu utrku koju vrijedi iskusiti. Također, preporučujem obilazak nekog novog grada kroz vizuru jedne utrke polumaratona ili maratona kao novog oblika turizma. To je nešto što vam omogućava da sagledate ljepote nekog grada na potpuno drugačiji način. Rute utrka obično prolaze i kroz neka manja mjesta i ulice koje se ne nalaze nužno na poznatim turističkim trasama i programima putovanja. Na ovaj način nikada ne znate šta možete otkriti novo i šta će ostaviti dojam na vas. Jednu stvar znam sigurno, a to je da ću se u Split vraćati kada god budem mogao i dokle god budem mogao trčati. „Ti možeš govorit kontra mene i kontra cilog svita, al’ neću da čujem ništa, ništa kontra Splita“.
