U autorskim kompozicijama ima dosta Bosne

Piše:

U NEW YORKU USPJEŠNO ZAVRŠENO SNIMANJE NOVOG JAZZ NOSAČA ZVUKA SINAN ALIMANOVIĆ INTERNATIONAL BANDA

U New Yorku je uspješno završeno snimanje novog jazz nosača zvuka Sinan Alimanović International Banda. Snimanje je realizovano u Trading 8s Music Studiju, uz pomoć dvostrukog dobitnika prestižne muzičke nagrade Grammy, inženjera zvuka – Chrisa Sulita.

Na novom Jazz albumu internacionalnog banda pod vodstvom bosanskohercegovačkog jazz ambasadora Sinana Alimanovića, ritam sekciju čine najugledniji savremeni jazz muzičari njujorške scene. Ovi umjetnici su višestruko dali svoj doprinos razvoju porodičnog stabla jazz muzike. Zajedno na ovom albumu radili su: Harvie S (kontrabasist, kompozitor, inovator, profesor na Manhattan School of Music) svoje ime je upisao u porodično stablo jazza saradnjama s muzičarima kao što su: Gil Evans, James Brown, Sheila Jordan, Chet Baker, Tony Bennet, Kenny Barron, Michael & Randy Brecker itd. Victor Lewis (bubnjar, kompozitor) smatra se jednim od najcjenjenijih savremenih jazz bubnjara svijeta. U velikoj karijeri bilježi historijske saradnje s kapitalnim imenima iz svijeta jazz muzike, kao što su: Dexter Gordon, Carla Bley, Dee Dee Bridgewater, Eddie Henderson, Woody Shaw, Braća Brecker, Antony Braxton, Bobby Hutchenson i mnogim drugim.

Sinan Alimanović (pijanist, kompozitor, aranžer, dirigent, profesor) u kontinuitetu promoviše bh. jazz scenu na regionalnom i svjetskom nivou, kroz saradnje s najrelevantnijim imenima iz svijeta jazz muzike.

Samo neki od muzičara sa kojima je Alimanović do sada sarađivao su: Randy Brecker, Harvie S, Duško Gojković, Ladislav Fidri, Alex Blake, Bobby Sanabria, Barbara Hendricks, Petar Ugrin, Jim Mullen, Gianni Basso, Aladàr Pege, Vàclav Zahradnik i mnogi drugi.

Na novom nosaču zvuka, čiji program pretežno čine Alimanovićeve autorske kompozicije, nastupili su i gosti solisti: Jed Levy (saksofonist, kompozitor) smatra se jednom od glavnih potpora jazz scene u New Yorku. Sarađivao je s legendarnim muzičarima i sastavima, kao što su: Curtis Fuller, Don Friedman, Shirley Scott, Tom Harrell, Eddie Henderson, The Vanguard Jazz Orchestra (The Thad Jones / Mel Lewis Orchestra) itd. i Sinanova kćerka Lejla Alimanović, jazz vokalistica, umjetnička producentica ali i magistrica u oblasti odnosa između jazza i književnosti. Na nosaču zvuka svoj doprinos je dala autorskom kompozicijom. Do sada bilježi saradnje sa svjetskim jazz muzičarima, a samo neki od njih su: Jim MuIlen, Harvie S, Ratko Divjak, Vladimir Kostadinović, Saša Borovec i mnogi drugi.

Podsjetimo se, u pozivnom pismu koje je uputio direktor muzičkog studija, dvostruki dobitnik muzičkog priznanja Grammy, Chris Sulit, navedeno je da su impresionirani sjajnim bh. umjetnikom Sinanom Alimanovićem, kao i njegovim doprinosom svjetskoj jazz sceni, te su ga iz tog razloga i pozvali da snimi album s američkim kolegama, velikanima jazza. Snimanje nosača zvuka Sinan Alimanović International Banda realizirano je uz podršku Ministarstva kulture i sporta KS i ministra Mirvada Kurića, Asocijacije kompozitora i muzičkih stvaralaca AMUS, te Javnog servisa Radio-televizije Bosne i Hercegovine (BHRT).

Odmah po dolasku iz New Yorka, Sinan Alimanović dao je i kratki intervju za Urban magazin.

Vratili ste se iz New Yorka sa snimanja novog albuma, možete li nam reći kako je došlo do te saradnje i kako su protekli ti dani u New Yorku (impresije)?

Do saradnje, konkretno s Harviejem S-om, došlo je mnogo ranije, nakon upoznavanja u jazz klubu Blue Note New York, u kojem smo skupa i zasvirali 2015. godine (snimak je dostupan na YouTubeu). Nakon toga, 2017. godine dešava se jako lijepa saradnja, turneja u Pekingu na kojoj je Harvie S bio kontrabasist Sinan Alimanović Internitional Banda. Dalje, u decembru prošle godine realiziran je koncert u Sarajevu – Sinan Alimanović & Harvie S International Band. Nakon sarajevskog koncerta, koji je bio veoma značajan i jako dobro prihvaćen od publike, moja kćerka Lejla i ja smo dobili pozivno pismo iz studija Trading 8s Music, pretpostavljam po preporuci Harvieja S-a. Pismo je poslao vlasnik studija Chris Sulit, inače inženjer zvuka i dvostruki dobitnik nagrade Grammy. On je ujedno i snimio naš novi album. Kada su u pitanju ostali muzičari, Harvie S mi je ponudio saradnju sa dva vrhunska bubnjara – Adamom Nussbaumom i Victorom Lewisom. S obzirom na to da su oba bubnjara svjetskog ranga, a da je Nussbaum u periodu, u kojem smo planirali snimanje albuma, već bio na drugoj turneji, opredijelili smo se da ostanemo pri istim datumima te da na albumu učestvuje fantastični Victor Lewis. Smatram da mi je Victor čak i više odgovarao jer sam mnogo puta slušao njegove snimke sa Kennyjem Barronom i drugim muzičarima, u triju, što je veoma blisko mom muzičkom senzibilitetu. Sad sam naveo ritam sekciju – u prevodu, i prije nego što smo ušli u studio imali smo pobjedničku ekipu. Četvrti član sastava, gost solist na nekoliko kompozicija, bio je odlični njujorški saksofonist i kompozitor Jed Levy, koji je, u maniru Johna Coltranea iz najboljih vremena, uspješno donio tu muzičku atmosferu, dok je peta članica banda bila moja kćerka Lejla Alimanović. Njen doprinos albumu zabilježen je na dvije vokalno-instrumentalne kompozicije: za jednu je napisala muziku i tekst, dok je za drugu, moju kompoziciju, napisala tekst. Moram vam reći da se to jako dopalo Victoru Lewisu, a Harvie S je već ranije s nama svirao te kompozicije. Prvih dana u New Yorku oporavljali smo se od jet laga, u međuvremenu smo upoznali neke sjajne ljude, muzičare i umjetnike, koji su bili veoma susretljivi i s kojim smo obišli jazz klubove na Manhattnu i poslušali šta se trenutno svira u Velikoj Jabuci. U nekim klubovima sam malo i zasvirao, da bih se pripremio za studio. Nakon nekoliko proba u studio smo ušli rano ujutro, u 11 sati, i zadržali se cijeli dan. Dakle, snimanje je trajalo jedan cijeli radni dan. Za mene je to, iskreno, bilo prerano, nisam se još ni uspio navići na drugu vremensku zonu, ali posao ne pita. Ono što me je ostavilo bez daha jeste trenutak kad sam ušao u studio i probao Steinway klavir, inače riječ je o klaviru iz pedesetih godina koji je potpuno repariran. Oduševio sam se toplim soundom, skoro da nikad nisam svirao na boljem klaviru a čak nije ni veliki koncertni, već malo manji. To ćete čuti na snimku. Moram reći da je cijelo snimanje prošlo u sjajnom međusobnom, muzičkom povjerenju, i kako je to Victor Lewis više puta rekao stvorili smo muzičku magiju.

TU JE I KOMPOZICIJA LEJLA KOJA ĆE SE PRVI PUT NAĆI NA NOSAČU ZVUKA I KOJA JE SAD PRVI PUT SNIMLJENA U MALOM SASTAVU. ORIGINALNO JE NAPISANA ZA SIMFONIJSKI ORKESTAR, TAKO JE I REALIZIRANA NJENA PRAIZVEDBA.

Možete li nam reći koje su se kompozicije našle na vašem novom albumu i s obzirom na to da su autorske, da li nam možete izdvojiti neku kompoziciju koja je po vašem mišljenju specifična, osobna ili nosi priču i poruku koju biste željeli prenijeti?

Na albumu se našlo pet autorskih kompozicija: tri moje, jedna Lejlina i jedna Harvieja S-a, te dva jazz standarda. Ono što je važno jest da su autorske kompozicije urađene tako da estetski zvuče ujednačeno sa jazz standardima kao da ih je jedna ruka pisala, što mi je veoma važno zbog cjelokupne boje albuma i muzičke emocije. U autorskim kompozicijama ima dosta Bosne, ali to se najviše otkriva u detaljima i nijansama, nikako ‘na prvu loptu’, što mi je i bio cilj. Recimo, obradu tradicionalne pjesme Sejdefu majka buđaše reharmonizirao sam na način da sam sačuvao izvornu temu koju sviram na klaviru, a cjelokupnu formu kompozicije sam pretvorio u rhythm changes, formu karakterističnu za jazz. Kompozicija Sarajevo Remake i samim nazivom upućuje na naše podneblje, ali i ona je komponovana u formi bluesa. Baš u kompoziciji  Sarajevo Remake Victor Lewis je imao mnogo prostora da se muzički izrazi,  ona mu se posebno svidjela. Lejlina kompozicija, In Search for Freedom, molski je blues, napravljena je u jednom koltrejnovskom maniru i zaista nosi atmosferu tog vremena. Tu je i kompozicija Lejla koja će se prvi put naći na nosaču zvuka i koja je sad prvi put snimljena u malom sastavu. Originalno je napisana za simfonijski orkestar, tako je i realizirana njena praizvedba. Inače, tu kompoziciju sam napravio 1992. godine, prvi put je izvedena tek 2010. i za nju sam 2013. od Made in New York Jazz Competitiona proglašen među Top 5 jazz kompozitora svijeta. Kompozicija Falling autorsko je djelo Harvieja S-a, balada za trio. Riječ je o prekrasnoj kompoziciji s puno emocije koja neodoljivo podsjeća, ne melodijom koliko samom atmosferom, na jazz standard ‘Round Midnight’. Autor, kontrabasist i kompozitor Harvie S je nakon prvog taka bio prezadovoljan.

Kako ste nazvali album?

Još uvijek vam ne mogu otkriti naziv albuma jer je pred nama još dosta posla, riječ je, naravno, o postprodukciji i pripremi albuma. Dobili smo ponudu da mix i mastering radimo u New Yorku, što je po sebi još jedna ogromna stvar u nizu koja nam se dešava. Kad sve bude gotovo, onda ćemo reći naglas i sam naziv albuma.

Kada će album izaći na bosanskohercegovačko tržište?

Nakon što završimo sve što sam dosad naveo, doći će i korak izdavanja, o čemu također još uvijek ne mogu ništa precizno govoriti. Neke poslove ću završavati ovdje,  u studiju Muzičke produkcije BHRT-a, dok će se neke tehničke faze projekta završavati u New Yorku.

Vaš doživljaj New Yorka i jazz scene?

New York smo slično doživjeli i 2015. godine, s tim što smo ranije imali dosta više vremena u odnosu na ovogodišnju posjetu. Sve je bilo posvećeno probama i snimanju albuma, jer, nemojte me pogrešno shvatiti, ovdje nije bilo riječi o luksuzu i elitizmu, u nekom svakodnevnom smislu, koliko o sjajnoj šansi da se snimi album na vrhunskom nivou, s vrhunskim muzičarima koji su prepoznali i odlučili podržati moj rad. Nije nas zanimao provod, naš primarni fokus je bio prvenstveno posao, jer, opet kažem, nije ovo luksuzna posjeta, već svojevrsna nužnost: cilj je bio da uradimo ono što ne možemo u Sarajevu, Evropi, pa ni u cijelom svijetu. Ipak, New York je epicentar, grad jazza. Zahvalan sam što su njujorški muzičari prepoznali naš rad i podržali nas pod izvanrednim uslovima, e to se može nazvati nekim umjetničkim elitiznmom iako taj termin, u bilo kojem kontekstu, volim izbjegavati.

Kako se gleda na vaše stvaralaštvo tamo, odnosno koliko se cijeni vaše stvaralaštvo?

Prihvatili su nas kao jazz porodicu, rođake koji su došli iz druge države, izuzev Harvieja S-a, koji mene zove bratom a Lejlu sestrom još od Kine. Znate, na koncertu Donald Harrison Quarteta, u Jazz Forumu, upoznali smo samog band lidera, saksofonistu Donalda Harrisona, koji je svirao s Milesom Davisom, Artom Bakeyjem i The Jazz Messcngersima i mnogim drugim, kao i ostatak njegovog banda: sjajnog basistu, također dobitnika nagrade Grammy, Johna Beniteza, odličnog pijanistu Zaccaija Curtisa, kao i dva mlada fantastična bubnjara. Iako nismo tu večer svirali u Jazz Forumu skupa, Donald Harrison mi je rekao da je siguran da ćemo sarađivati u budućnosti. Dan pred studijsko snimanje kolege jazz muzičari pozvali su nas da dođemo na jazz koncert u Jazz at Lincoln Center, jer su čuli da smo tu i obezbijedili su za nas dvije karte, kao i prevoz do Lincoln Centra i nazad kući. Vidite, mi smo bili smješteni u Bronxu, da bismo bili bliže studiju i Harvieju S-u zbog proba i cjelokupne organizacije. E sad, zamislite da je neko ko živi u New Jerseyju, ko vas ne poznaje lično, spreman doći po vas u Bronx (što je u kontra smjeru), odvesti vas na Manhattan u Lincoln Center, opet vratiti kući… to bi ovdje bio odnos otprilike kao da vas neko vozi do Zenice i nazad, obezbijedi vam specijalne pozivnice, samo da bi ispoštovao vaš dolazak i doprinos jazz zajednici. Nažalost, mi smo sutra morali ustati ujutro u sedam sati zbog snimanja albuma, tako da nismo mogli otići na koncert. To je taj odnos o kojem govorim, prihvatili su nas kao jazz porodicu iz druge države, obezbijedili nam uslove koje ovdje ne bismo mogli ni pod kakvim okolnostima dobiti, pa ni da platimo, a tamo smo dobili najbolje jazz muzičare, najbolji studio, zajedno s inženjerom zvuka, a sve zato što oni poštuju moj rad, drugo viđenje jazza, takoreći evropski način izražavanja i drugi pristup jazz idiomu. I Lejla i ja smo neizmjerno zahvalni, jer smo se osjećali kao kod kuće. Rastanak sa svakim od nabrojanih muzičara bio je: vidimo se / sviramo uskoro.