10 knjiga koje preporučujem za čitanje
Piše:
U ovom tekstu predstavljam vam svoju listu deset knjiga koje su mene inspirisale i promijenile u mom životu i načinu razmišljanjima o istom. Nadam se da će se barem neka od ovih deset knjiga pronaći i u vašem spisku za čitanje. Moja lista nije napravljena po nekom redosljedu ili hijerarhiji, više je bila napravljena po nekom mom prisjećanju koje bih knjige uvrstio trenutno na svojih Top 10 mjesta.
10 knjiga koje preporučujem svakome za čitanje:
- „The coming wave“ – autor: Mustafa Suleyman
- „Scary Smart“ – autor: Mo Gawdat
- „Culture Up – How startups succeed by putting people first“ – autori: Mareike Mutzberg & Margareta Sailer
- „Start with Why“ – autor: Simon Sinek
- „Kopanje po traumama“ – autor: Mirza Okić
- „Blank“ – autor: Feđa Štukan
- „Kratke priče znatiželjnog uma“ – autor: Adnan Muminović
- „Stovarište“ – autor: Sergej Trifunović
- „Teatar u ratnom Sarajevu 1992-1995 (Svjedočanstva)“ – autor: Davor Diklić
- „Mala crvena knjiga prodaje“ – autor: Jeffrey Gitomer
Zašto? (Why?)
U nastavku ukratko obrazlažem zašto preporučujem baš ove knjige za vaše čitanje i razmišljanje o temama o kojima govore.
“The coming wave” i “Scary smart”
Prve dvije knjige „The coming wave“ i „Scary smart“ sa ove liste govore o trenutno „vrućoj“ temi – umjetnoj inteligenciji, AI (Artificial intelligence) alatima, i svim novim strahovima i izazovima sa kojima se čitav svijet suočava pojavom i sve većom upotrebom ovog revolucionarnog tehnološkog otkrića, koji će promijeniti svijet koji smo do sada poznavali. Obje knjige donose uzbudljive uvide u sve detalje koje zanimaju prosječnog čitaoca koji je zainteresovan za ovu tematiku. Knjiga Mustafe Suleyman-a malo detaljnije i dosta tehnički obrađuje ovu temu i donosi nekoliko konkretnih prijedloga i mjera, kojima bi se ova nova tehnologija trebala „obuzdati“ i koliko-toliko kontrolisati, kako ne bi prerasla u nešto što može biti kraj čovječanstva ili kako ne bi postala novo otkriće „nuklearne bombe“ koja može biti iskorištena u negativne svrhe. Knjiga Mo Gawdat-a je mnogo zanimljivija za čitanje, jer je pisana malo jednostavnijim i razumljivijim jezikom za čitaoca, koji možda nije toliko upoznat sa tehnologijama i tehnološkim izrazima, i daje odmah uzbudljivu scenu na samom početku čitanja, čime čitaoca drži zainteresovanim do samog kraja čitanja knjige, kako biste otkrili da li ova nova tehnologija donosi dobre ili loše ishode po čovječanstvo i budućnost svijeta. Neću vam kvartiti čitanje, tako da ovdje neću reći kako završava knjiga.
“Culture Up”
„Culture Up“ je knjiga koja je imala jako veliki uticaj na mene da počnem razmišljati drugačije o svom poslu i da na kraju donesem i odluku da dam i otkaz na svoje radno mjesto. Meni je zanimljivo da sam ovu knjigu dobio kao nagradu na „Young potentials programu“ posvećenom razvoju mladih menadžerskih potencijala u Hisense Europe, gdje sam bio polaznik ovog razvojno-edukacijskog programa i gdje smo za svoj timski projekat osvojili dvije glavne nagrade. Čitanje ove knjige mi je otvorilo nove perspektive razmišljanja organizacije startup-a i koliko je kultura neke korporacije i organizacije važna za ostvarivanje uspjeha organizacije i ukupnog zadovoljstva ljudi u kompaniji. Knjiga je bukvalno napisana kao vodič koji može pomoći svakome ko razmišlja o pokretanju nekog vlastitog biznisa ili koja nastoji krenuti putem ostvarivanja svoje vlastite poslovne ideje i vizije. Ova knjiga dosta govori o psihologiji ljudi u biznisu i liderstvu, što je nešto što po mom mišljenju treba pročitati svaki savremeni lider, kako bi poboljšao i obogatio svoje liderske vještine.
“Start with why”
Knjiga „Start with why“ autora Simon Sinek-a je knjiga koja pojašnjava filozofiju i koncept ovog autora da za razvoj svake poslovne ideje, biznisa ili dostizanje uspjeha trebamo krenuti od osnovnog pitanja „Zašto?“. Tek nakon davanja jasnog odgovor na ovo naizgled jednostavno pitanje, možemo krenuti na druga dva pitanja koja čine tzv. zlatni krug kojeg je osmislio autor: „Kako?“ i „Šta?“. Zaista Simon Sinek je jedan autor koji svojom filozofijom, razmišljanjem, analiziranjem kompleksnih pitanja i približavanja istih u jednostavnije i razumljivije koncepte, naprosto na prvu zaokupi vašu pažnju i pruža vam jednu sasvim drugačiju perspektivu razmišljanja, koju barem ja nisam imao prije čitanja ove knjige.
“Kopanje po traumama”
„Kopanje po traumama“ je knjiga koju je napisao moj drug Mirza Okić kojeg sam upoznao i sreo u srednjoškolskim i fakultetskim danima dok smo zajedno glumili u amaterskom srednjoškolskom teatru „Juventa“ istaknute bh. glumice Jasne Diklić. Mirza Okić je jedna veoma posebna osoba koju sam upoznao u svom životu. Radi se o nekome ko je veoma svestran sa svojim talentima i neko ko jako puno voli da čita i piše, a poput mene je imao veliku ambiciju da postane glumac i da se profesionalno bavi glumom. Od našeg neuspjeha na prijemnom ispitu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, naši životni putevi su nas odveli na potpuno različite smjerove razvoja naših karijera, ali uvijek kada bi se naši putevi ponovo susreli, naše prijateljstvo je nastavilo tamo gdje smo se i rastali. Čak i dan danas imamo jedan „kretenski“ pozdrav koji smo u zezanciji smislili na nekoj od brojnih proba za našu predstavu. Mirza je stvarno neko ko ima dara za pisanje, poeziju i umjetnički performans. Svojim šeširom koji uvijek nosi i kojim privlaći pažnju, zaista ukazuje na pravu umjetničku dušu i istinskog boema nešto poput stila Radeta Šerbedžije. Ova zbirka kratkih priča će zainteresovati svakoga, pa čak i one ljude koji Mirzu lično ne poznaju. Njegov stil pisanja je veoma zanimljiv i podsjeća na neke filmske priče i kadrove, a opet radi se o bogatim i raznovrsnim životnim iskustvima ovog autora. Poslužit ću se riječima recenzije iz ove knjige Nihada Mešića koji je to dobro opisao i sažeo u ovoj rečenici: „Autor, da ne kažem subjekt, majstorski oslikava motive zasnovane na ličnim iskustvima i iskustvima svoje i generacije s kojima se susreće, opisuje sarajevsku poratnu stvarnost i život u mješavini umjetničkih, modernih, postmodernih, tradicionalnih, sekularnih, religioznih, narkomanskih, kriminalnih, emotivnih, realnih, fantazmagoričnih, internacionalnih, internacionalističkih, nacionalnih, nacionalističkih, rokerskih i turbofolkerskih elemenata koji čine cjelinu, današnju Bosnu i Hercegovinu sa svim njenim entitetima, kantonima, distriktima, zločinima, uspjesima, nadama i obeshrabrenostima“. Ova knjiga ima i posvetu autora Mirze koji mi je na svojoj promociji napisao: „Za mog dobrog Kuglegerina. O dobrim ljudima ne može puno ni da se kaže, jer je tu samo dobrota. – 4.2.2022“. Ovu posvetu smatram jednim od najljepših komplimenata koje sam dobio u svom životu, a sviđa mi se i ovaj dio „samo dobrota“ koja odlično korespondira sa idejom Samo.ba.
“Blank”
Knjiga „Blank“ sarajevskog glumca Feđe Štukana, je knjiga koja svojim stilom pisanja spada u knjige koje su zaokupirale svu moju pažnju kao osvisnost o drogama, sa kojim se suočio autor ove knjige i o čemu iskreno piše u ovoj izuzetnoj zanimljivoj i uzbudljivoj knjizi. Ovo je knjiga koju ćete morati pročitati u istom danu kada pročitate prvih nekoliko uvodnih stranica knjige. Meni lično jedan od najljepših stilova pisanja, na koje sam naišao u svojoj čitalačkoj karijeri. Također, iako jedan dobar dio knjige govori o ratnim dešavanjima, ovu knjigu smatram jednim velikim pozivom na mir, koji je više nego ikada potreban svijetu, pogotovo sa svim današnjim ratovima, agresijama i zastrašujućim terorom širom naše planete. Ova knjiga ukazuje na sve apsurdnosti vođenja ratova i govori koje su to posljedice koje ostaju po društvima nakon ratnih dešavanja. Mislim da je to univerzalna poruka koja se može primjeniti na svim ratnim sukobima, bez obzira koja je pozadina i izvorna priča tih ratova. Poenta je da obični ljudi i civili najviše gube u svakom od ratova, a ono što postaje nenadoknadiva šteta i gubitak su trajno izgubljeni i uništeni nevini ljudski životi, koje ne može popraviti, niti nadoknaditi nikakav mirovni sporazum, niti ratna odšteta ili neki tzv. ratni plijen.
“Kratke priče znatiželjnog uma”
Neko bi mogao pomisliti da sam ovu listu pisao po osnovu nepotizma i ličnim poznanstvima, ali zaista smatram da na ovoj listi moram istaći kratke priče i blog svog školskog druga iz razreda iz OŠ „Musa Ćazim Ćatić“ Adnana Muminovića. Njegovi blog postovi (Blog link koji obavezno preporučujem da posjetite i redovno čitate: inkrementalno.blog) koji su kasnije pretočeni u knjigu „Kratke priče znatiželjnog uma“ su stvarno nešto što može inspirisati svakoga ko iole voli čitati ili diskutovati i razmišljati o životnim pojavama, ljudskom ponašanju, dešavanjima i ekonomskim temama i fenomenima. U svojim kratkim blog pričama Adnan prezentuje svoje izuzetno bogato i zavidno čitalačko iskustvo stručnih i zanimljivih knjiga iz oblasti ekonomije, filozofije i ostalih važnih životnih tema. Ova knjiga na neki način dođe kao skripta/sažetak svih tih vrijednih knjiga koje je Adnan pročitao i koje su njega potakle da napiše svoje osvrte i razmišljanja o temama koje su zaintrigirale njegovu pažnju. Također i Adnan ima jedan poseban i lijep stil pisanja, tako da sam siguran da će njegovo pisanje veoma brzo zaokupirati i privući vašu pažnju, te da ćete brzo zaželjeti čitati još više od ovog autora. Adnan za svoje tekstove kaže u predgovoru svoje knjige: „Tekstovi su dugogodišnje putovanje nastalo iz želje da razumijem svijet oko sebe i u mnogome su mi pomogli da nađem smisao, utjehu i nadu, što u konačnosti želim i vama“. Također, Adnana moram pohvaliti da je napravio aukcijsku prodaju svoje knjige po cijeni koju sami određujete i sav taj novac donirao za kupovinu knjiga za obnovu knjižnog fonda sarajevskih biblioteka. Na ovaj potez i ideju ga je inspirisao sljedeći događaj opisan na njegovom blogu i predgovoru ove knjige: „Na moj peti rođendan, u noći s 25. na 26. august 1992. godine, granatirana je i zapaljena sarajevska Vijećnica koja je ujedno bila i gradska biblioteka. U požaru je tada izgubljeno oko 90 posto knjižnog fonda čija simbolika nažalost u mnogome prevazilazi zapaljene stranice. Trideset godina kasnije, poželio sam da svom gradu vratim nešto, vječito uvjeren da je čitanje jedna od najljepših stvari u životu“. Zbog ovoga sam dodatno ponosan na svog školskog druga.
“Stovarište”
„Stovarište“ knjiga glumca Sergeja Trifunovića je jedno veoma zabavno štivo. Za mene kao neko ko je odrastao na kultnim filmovima „Munje“ i „Kad porastem bit ću kengur“ u kojima glavnu ulogu ima Sergej Trifunović, njegov lik i pojava su mi u najmanju ruku zanimljive, a vrlo često i zabavne. Ova knjiga donosi iskustva ovog glumca, koji živi tempom koji je skoro neuhvatljiv za nekoga ko živi potpuno umjerenim i smirenim životnim stilom. Iako nisam pobornik svih njegovih stavova i ponašanja, Sergeja cijenim zbog njegove otvorenosti i iskrenosti koju pokazuje. Iako je izvrstan glumac, koji bi zahvaljujući svom ogromnom talentu sve to mogao lako i da odglumi, on ipak živi neki svoj film nevezano za kritike i stavove ljudi koji ga okružuju. Njegov život je veoma uzbudljiv i često duhovit i bez velikih pretvaranja koja nažalost znaju nekada biti svojstvena velikim glumcima. U njegovoj knjizi najviše me dojmio dio u kojem prepričava svoje trenutke boravka u Americi, te svoj susret u Holandiji sa Branimirom (Johnny) Štulićem čuvenim pjevačem rock benda Azra. Također, i ova knjiga ima veoma specifičan stil izražavanja autora svojstven samo Sergeju, tako da se knjiga izdvaja od mnoštva drugih i sličnih knjiga koje su pisane po ovom principu pripovjedanja životnih priča glumaca.
“Teatar u ratnom Sarajevu 1992-1995”
Knjiga „Teatar u ratnom Sarajevu 1992-1995“ autora Davora Diklića koju sam dobio na poklon sa posvetom od autorove sestre i bh. glumice Jasne Diklić: „Dragom Almiru, za uspomenu i sjećanje od teta Jasne 5.10.2017“. Ova knjiga predstavlja jedno od najvažnijih autentičnih svjedočanstava sarajevskih djelatnika u teatru (glumaca, režisera, dramatruga i scenografa) i osoba iz kulturnog i javnog života grada koji u lično ispričanim kratkim pričama prenijeli svoja ratna iskustva i svjedočanstva o egzistiranju teatra u ratom okupiranom glavnom gradu i značaju tog teatra za očuvanje duha grada u najtežim ratnim okolnostima. Ova knjiga nosi snažne priče o tome kako je teatar opstao u trenutcima kada skoro ništa nije uspjelo da preživi ratno dejstvo, razaranje i agresiju. Govori o ljudskoj potrebi za kulturom i civilizacijskim vrijednostima, čak i u vremenima kada je gradu nedostajalo i najosnovnijih životnih potrepština i kada nije bilo ni minimalnih civilizacijskih uslova za takvu kulturu i kulturne događaje. Ova knjiga me često navodi na kritičko promišljanje današnjeg društva u kojem živim. Društva u kojem imamo toliko mnogo mogućnosti i resursa na raspolaganju, a koje su bile nezamislive u tim ratnim okolnostima. Često se pitam šta je to što nas je u tim teškim okolnostima motivisalo da duh grada i civilizacije branimo i čuvamo kroz kulturu i teatar? Dok danas u društvu kojem živim skoro je nemoguće pronaći nekoga sa kim biste otišli na predstavu u pozorište, čak i kada poklonite besplatnu ulaznicu. Često to pravdamo užurbanim tempom življenja i nemanjem vremena zbog raznih životnih obaveza, ali bojim se da ta obrazloženja nisu dovoljno uvjerljiva, barem meni. Ova knjiga donosi svjedočanstva nekih kultnih djelatnika kulture i iz ostalih sfera javnog života Sarajeva iz tog perioda kao što su: Zoran Bečić, Jasna Diklić, Jovan Divijak, Nada Đurevska, Admir Glamočak, Kemo Hrustanović, Vlado Jokanović, Dragan Jovičić, Riad Ljutović, Žan Marolt, Minka Muftić, Dino Mustafić, Ljubica Cica Ostojić, Haris Pašović, Senad Pećanin, Miki Trifunov, Ines Fančović, Izudin Bajrović….Za mene, ko je bio samo dijete u toku sarajevskih ratnih dešavanja (imao sam svega 5 godina kada je počeo rat), ovo je bila izuzetna knjiga koja mi je dala puno informacija o tom periodu vremena kojeg sam ja percipirao samo kao dijete. Zato, ova bi knjiga bila po meni obavezna lektira svih srednjih škola iz dva razloga: da budućim mladim ljudima ugradimo potrebu i osjećaj želje za konzumiranjem i redovnim posjećivanjem kulturnih događaja u gradu u kojem žive, a drugi je zbog kulture sjećanja, pošto imamo ružnu tendenciju i osobinu da vrlo brzo i lako zaboravljamo veoma značajne događaje i ljude svoga grada.
“Mala crvena knjiga prodaje”
Pošto ja moje formalno obrazovanje iz oblasti ekonomije i marketinga, na listi mojih knjiga koje čitam se veoma često nalaze knjige iz ovog područja interesovanja. Jedna od knjiga koja je mnogo utjecala na moj profesionalni razvoj i razmišljanje jeste knjiga Jeffrey Gitomer-a „Mala crvena knjiga prodaje“. Ova knjiga će biti interesantna svakome ko se želi profesionalno baviti prodajom i marketingom, jer je napisana na veoma interesantan način, da će vam poslužiti kao kratki priručnik za svakodnevnu prodaju. Iako je ova knjiga u svojoj osnovi napisana za stručnu upotrebu ljudima u prodaji, mnogi opisani principi i pravila u ovoj knjizi mogu vam pomoći i u svakodnevnim situacijama savremenog svijeta. Vjerovatno je to tako, jer sve više živimo u vremenima potpunog konzumerizma i sve se svodi na nivo proizvoda/usluga koje svakodnevno razmjenjujemo u svakodnevnim međusobnim transakcijama. Knjiga na kraju ima ovu poruku autora: „Malu CRVENU knjižicu prodaje nosite sa sobom kao knjigu razumijevanja, knjigu znanja, knjigu mudrosti i knjigu strasti kojom možete napuniti svoj bankovni račun“. Ovo je prva stručna knjiga koju mi je poklonio moj tata kada sam počeo studirati na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, te je iz tog razloga ova knjiga imala i veliki uticaj na moj posao i stručnu karijeru profesionalnog marketara. Ne znam koliko sam uspješno savladao sve tehnike i pravila iz ove knjige prodaje, ali ako sam ovim tekstom i preporukama nekih meni dragih knjiga i autora uspio potaknuti barem nekoga od vas da pročita neku od ovih knjiga i time obogatio i vaš život i napunio „neke duhovne račune“ vašeg čitalačkog iskustva, smatrat ću to svojim ličnim uspjehom i bogatstvom.
Samo.ba anketa:
Rezultati Samo.ba ankete:
