Čekajući Azraila, slušajući Jazz
O ratu rijetko pričam. Ali ponekad razmišljam. Tek sam trideset godina kasnije imala snage da zavirim u svoje ratne dnevnike — i brzo ih ponovo zatvorim. Shvatila sam tada koliko toga čovjek potisne i namjerno zaboravi, nastavljajući živjeti s traumama, kao da nisu tu, a jesu. Ipak, kada neko napiše knjigu o ratu, posebno ako je riječ o Sarajevu i ljudima koje poznajem, tada je bez razmišljanja kupujem i čitam — u dahu. Rijetke su takve knjige, ali dovoljne da me pogode pravo u srce i ostave bol koja ne prolazi lako.
Upravo sam pročitala jednu takvu — Čekajući Azraila, simboličnog i višeslojnog naslova, koju potpisuje Edin Zubčević.
Read More