Damir Imamović

Samozatajna, tiha i povučena, a kada zasvira svoju violinu postaje potpuno čarobna i nevjerovatna, kao da nije ista osoba koju sam na početku opisala. Violinisticu Ivanu Đurić mnogi su tek zapazili kad se priključila triju „SevdahTakht“ Damira Imamovića. Postala je dio tog trojca 2015. godine, koja je, kako kaže, prelomna godina u njenoj karijeri. Upravo je Damir bio taj koji je prepoznao njen poseban muzički stil, pa ju je iz te njene tišine i povučenosti „izvukao“ ravno na pozornicu kako bi nam razotkrio još jedan sjajan muzički talent na oskudnoj bosanskohercegovačkoj muzičkoj sceni. Ivana ne izlazi na bučna mjesta, iako nekada na takvim mjestima svira, ima svoj život i društvo daleko od očiju javnosti, a u medijima se ne eksponira, pa se tako o njenom radu i talentu malo zna. Ne priča mnogo, ali kada ima nešto da kaže to u zadnje vrijeme čini putem vlastitog Facebook profila. Voli svoju samoću, koju ne bi mijenjala ni za neki veliki novčani dobitak. Zahvaljujući Damiru uspjele smo organizovati naš prvi susret uz laganu popodnevnu kaficu. Već sam bila „upozorena” da Ivana možda i neće puno govoriti, ali me to nije pokolebalo, osim što joj odmah na početku nisam rekla za svoj ambiciozni plan, a to je da sam odlučila staviti je na naslovnicu našeg magazina. U prijatnom razgovoru provele smo više od sat vremena, u kojem je ova talentovana violinistica prvi put otvorila svoju dušu i srce, govoreći kako o svojim usponima tako i o padovima, kojih nije bio mali broj. Ovo je jedan potpuno iskren i otvoren razgovor, koji se rijetko u današnje vrijeme dešava, naročito kada nekoga tek upoznate.