Politika: profesija ili nastavak građanskog angažmana?

Piše: Diego Merino Picard

The English version is provided below.

*Tekst je nastao u okviru Evropskih dijaloga (17–19. septembar, Sarajevo), u organizaciji Francuskog instituta i Ambasade Francuske u BiH. Stavovi izneseni u tekstu predstavljaju li?ni osvrt autora/autorica, u?esnika/u?esnica susreta.

Biografija autora
Diego Merino Picard, 21 godina, student je osnovnih studija političkih nauka na Univerzitetu u Bukureštu. On je na čelu međunarodne delegacije Rumunije za IHEDN Jeunes (Jeunes de l’Institut des Hautes Études de Défense Nationale/ Institut za visoke studije nacionalne odbrane, gdje se fokusira na pitanja odbrane u Centralnoj i Istočnoj Evropi. Posvećen je interkulturnom dijalogu i demokratskim pitanjima kroz pisanje članaka za Courrier des Balkans, posebno o izborima.

Posljednjeg dana Evropskih dijaloga u Sarajevu (17. – 19. septembra), održan je panel o temi „Javne politike u korist mladih: od aktivizma do političkog angažmana“, na kojoj su kao govornici bili predviđeni Samuel Grzybowski (generalni direktor Citécoop i osnivač Coexister, Francuska), Sanaa Saitouli (suosnivačica Banlieues Climat) i Emina Pašanović (ambasadorica Globalne mreže mladih za klimu i mlada delegatkinja pri Vijeću Evrope), uz moderaciju mog prijatelja Edis Sulejmana (volonter u nevladinom sektoru) i mene, Diega Merino-Picarda (student geopolitike na Francuskom institutu).

Međutim, kako se Samuel i Sanaa nisu pojavili, razgovor smo Edis i ja vodili sa Eminom Pašanović. Ona nas je snagom i jasnoćom podsjetila koliko je građanski angažman i dalje ključan u suočavanju s današnjim izazovima: klimatskim promjenama, socijalnom pravdom i budućnošću mladih

.
Ipak, odsustvo ostalih sagovornika ostavilo mi je osjećaj frustracije - volio bih da smo otvorili debatu za koju vjerujem da je od suštinskog značaja. Samuel Grzybowski, dugogodišnji je aktivista - učestvovao je u „Primaire Populaire“ 2022. godine, nastojeći ujediniti francusku ljevicu. Sanaa Saitouli je više puta izlazila na izbore, ali bezuspješno. Upravo to otvara ključno pitanje: da li je politika profesija rezervisana za odabrane, ili bi je trebalo posmatrati kao prirodni nastavak građanskog i aktivističkog angažmana?

U konačnici, jasno je da aktivizam uživa pozitivnu reputaciju — utjelovljuje iskrenost, djelovanje na terenu i vjerodostojnost. Politika, s druge strane, često izaziva nepovjerenje i razočarenje. Doživljava se kao zatvorena, ponekad i otuđena. Ipak, bez političkih kanala, aktivističke borbe rijetko dovode do trajnih strukturnih promjena. To je paradoks: politička arena je neophodna, ali uživa daleko manje poštovanja od aktivizma na terenu.

Pitanje koje bih želio postaviti je jednostavno: kako možemo pomiriti ova dva svijeta? Da li je moguće baviti se politikom na drugačiji način, zadržavajući energiju i iskrenost aktivizma? Ili moramo prihvatiti da je politika profesija za sebe, sa svojim pravilima, ograničenjima i rizicima kompromisa?

Emina Pašanović, koja nije krenula putem političke karijere, podsjetila nas je na jednu važnu istinu: ono što je bitno jeste angažman, bez obzira na okruženje. To je dragocjena lekcija. Ali vjerujem da je ipak na nama da osmislimo novi način shvatanja politike — ne kao prekid sa građanskim angažmanom, već kao njegov prirodni nastavak.

Politics: A Profession or the Continuation of Civic Engagement?

Writing: Diego Merino Picard

Biography of the author:
Diego Merino Picard, 21 years old, is an undergraduate student in Political Science at the University of Bucharest. He is the head of the Romanian international delegation for IHEDN Jeunes, focusing on defense issues in Central and Eastern Europe. He is committed to intercultural dialogue and democratic issues through his article writing for Courrier des Balkans, particularly on elections.

On the final day of the European Dialogues in Sarajevo (September 17–19), a panel took place on the topic “Public Policies in Favor of Young People: From Activism to Political Engagement.” The scheduled speakers were Samuel Grzybowski (CEO of Citécoop and founder of Coexister, France), Sanaa Saitouli (co-founder of Banlieues Climat), and Emina Pašanović (Ambassador of the Global Youth Climate Network and Youth Delegate to the Council of Europe), with moderation by my friend Edis Sulejman (NGO sector volunteer) and myself, Diego Merino-Picard (Geopolitics student at the French Institute).

In the end, Samuel and Sanaa couldn't attend. The focus therefore shifted to Emina Pašanović, who reminded us, with strength and clarity, how vital civic engagement remains in facing today’s challenges: climate change, social justice, and the future of youth. 

Yet their absence left me with a sense of frustration: I would have liked to open a debate that I believe is crucial. Samuel Grzybowski, a long-time activist, took part in the 2022 “Primaire Populaire,” seeking to unite the French left. Sanaa Saitouli, for her part, has stood in several elections. Neither of these attempts succeeded. And that, precisely, raises the core question: is politics a profession reserved for a select few, or should it be seen as the natural continuation of civic and activist commitment?

The observation is striking: activism enjoys a positive reputation — it embodies sincerity, grassroots action, and credibility. Politics, on the other hand, often inspires mistrust and disillusionment. It is perceived as closed off, sometimes disconnected. Yet without political channels, activist struggles rarely lead to lasting structural change. This is the paradox: the political arena is necessary, but it commands far less respect than grassroots activism.

The question I would like to pose is simple: how can we reconcile these two worlds? Is it possible to practice politics differently, while keeping the energy and sincerity of activism? Or must we accept that politics is a profession in its own right, with its codes, constraints, and risks of compromise?

Emina Pašanović, who has not pursued a political career, reminded us of an important truth: what matters is to engage, regardless of the setting. That is a valuable lesson. But I believe it is still up to us to invent a new way of conceiving politics — not as a rupture from civic engagement, but as its natural extension.