Bosanka koja Beč čini pametnijim i zelenijim gradom
Piše:
Proteklih godina u Beču se povećao broj toplih dana. Oko 40 posto struje koristi se za klimatizaciju zgrada. Ovo znaju stručnjaci koji već godinama iznalaze najbolja ekološki prihvatljiva rješenja za razvoj ovoga grada. Kako Beč odavno razvija strategiju pametnog grada (smart city), on stvara nova pametna naselja u kojima se štedi energija i stvara ljepši i zdraviji ambijent za stanovanje. Dugi niz godina stručnjaci ispituju značaj ozelenjavanja fasada i koliko to štedi električnu energiju, naročito u ljetnom periodu. Ustanovili su da zelena fasada doprinosi proizvodnji kisika, smanjenju ugljičnog dioksida, prašine, buke i stresa, te povećanju produktivnosti. Znajući sve to, otišlo se i korak dalje, pa u posljednje vrijeme na krovovima bečkih zgrada možete vidjeti ne samo uzgoj pčela već i začinsko i drugo bilje, koje, osim što ima ukrasnu i prehrambenu vrijednost, učestvuje i u uštedi električne energije koja bi se obično u Ijetnom periodu koristila za hlađenje prostorija. Sigurno se sada pitate zašto se uopšte bavim Bečom i savremenim istraživanjima. Odgovor je vrlo jednostavan. Zato što se na čelu svih tih istraživanja već desetak i više godina nalazi Bosanka i Hercegovka, profesorica i doktorica tehničkih nauka Azra Korjenić (rođ. Zulović).
Profesorica Azra Korjenić predaje na Građevinskom fakultetu Thničkog univeniteta u Beču (‘Technische Universität Wien). Dugi niz godina predavala je građevinsku fiziku i razne stručne predmete iz oblasti fizike, požara, fizičkih mjerenja i inovativne gradnje, ali kako se upravo pokazala i dokazala jako uspješnom na polju inovativne i ekološke gradnje danas je dobila i vlastitu katedru za ekološke konstrukcije. S profesoricom Korjenić poznajerm se skoro dvije godine i pomno pratim njen rad, o kojem su pisali mnogi austrijski i svjetski mediji, uključujući brojne televizije, pa je nerijetko sa svojim timom o ovoj značajnoj temi govorila javno, po čemu je postala prepoznatljiva. Slijedi, vjerujem, jedna zanimljiva priča o njenom izbjegličkom životu koji je iskoristila za naučno usavršavanje, kako bi danas bila respektabilna stručnjakinja u oblasti inovativne ekološke gradnje.
„U vrijeme kad su bosanske izbjeglice dolazile u Austriju situacija je bila neuporediva s današnjom. Bosanske izbjeglice su bile vrlo dobro prihvaćene i za njih su održavani besplatni kursevi njemačkog jezika, koje sam pohađala svakodnevno. Nakon nekoliko mjeseci postalo mi je dosadno ići samo na kurs jezika, pa sam počela da gledam i oglase za posao uprkos činjenici da je tada moj njemački bio nedovoljan da bih mogla obavljati složenije poslove, naročito iz svoje struke. Međutim, javila sam se na oglas jednog biroa za planiranje puteva i željeznica, i otišla na razgovor. Sjećam se dobro da je razgovor bio zakazan za petak popodne i pola stvari koje mi je govorio šef tada nisam razumjela, pa sam odmah pomislila kako ništa od toga neće biti. Na pitanje znam li programe Autocad, Arhicad i druge, sjećam se da sam odgovorila da smo mi u Bosni na televiziji mogli vidjeti kompjuter, a na fakultetu nikada nismo radili s njim. To je šefu te firme bilo presmiješno i rekao mi je da dođem u ponedjeljak. Žurio je negdje, vidjela sam da mu je sekretarica spremila torbu, a ja sam shvatila da u ponedjeljak nastavljamo razgovor (smijeh). Moj muž, tadašnji momak, nakon što je čuo što mi se desilo, rekao mi je da ne idem u ponedjeljak jer nema potrebe da dva puta razgovaramo, smatrajući to samo gubljenjem vremena.
Ja sam ipak otišla, svakako nisam imala druge obaveze. Kad je šef ušao u biro, predstavio me je kao novu radnicu i tek tada sam shvatila da je on meni u petak zapravo rekao da dođem u ponedjeljak i počnem raditi. Sada vidite koliko mi je bio dobar njemački (smijeh)“, s osmijehom na licu prisjeća se svojih početaka i dolaska u Beč profesorica Korjenić.
Na svom prvom radnom mjestu u Beču profesorica Korjenić ostala je šest godina. Savladala je i njemački jezik, silom prilika, jer su u birou radili samo Austrijanci. Tokom rada odlučila je da nastavi školovanje započeto u Bosni, ali sada na Tehničkom univerzitetu u Beču, pa je paralelno radila i studirala.
„U augustu 2000-te napustila sam biro i prešla na Tehnički univerzitet u Beču, gdje sam počela raditi na doktoratu. Tada sam dobila poziciju asistentice. Radila sam na nekoliko projekata i pomalo pomagala kod vježbi na fakultetu. Godine 2003. završiIa sam doktorat i dobila poziciju višeg asistenta s doktoratom. U međuvremenu, moj profesor je otišao u penziju i ostali smo ja i dvoje mojih kolega Austrijanaca. Sve troje smo imali doktorate. Tada je fakultet napravio strateški plan po kojem je svaka katedra mogla imati dva radnika s doktoratom, a ostale bez doktorata. Fakultet je s nama napravio kvalifikacijski ugovor s obavezama koje moramo ispuniti ako želimo ostati na fakultetu, a to je podrazumijevalo broj objavljenih publikacija na najvišem naučnom nivou, broj vlastitih projekata, nacionalnu i internacionalnu vidljivost itd. Sve uslove sam zadovoljavala, i tako sam 2011. godine dobila poziciju asistenta profesora. Sjećam se da jedan od mojih kolega nije ispunio te uslove i morao je napustiti Univerzitet. Godine 2013. sam još odbranila habilitaciju i dobila poziciju izvanrednog profesora. U svojoj karijeri išla sam korak po korak i od ove godine sam dobila poziciju redovnog profesora, tako da sam starlala s vlastitom katedrom za ekološke građevinske tehnologije. Kako sam od 2007. godine od svojih projekata plaćala asistente, 2009. sam oformila svoju istraživačku grupu za ekološku i inovativnu gradnju sa sve više radnika i projekata.”
OZELENJAVANJEM FASADA I KROVOVA MOŽE SE UŠTEDJETI DOSTA ENERGIJE
Upravo od 2009. godine profesorica Korjenić se bavi istraživanjem zelenih fasada, a godinu ranije je počela i s raznim mjerenjima i istraživanjima koja su donijela zanimljive podatke, poput onih koje sam navela u uvodu ovoga teksta – manje buke, stresa, a više produktivnosti.
„Od 2008. godine internacionalno se promijenila strategija, gdje se više ne evaluira samo potrošnia energije za grijanje u zimskom periodu, već se evaluira ukupna energija – od uzimanja materijala u prirodi, preko transporta, gradnje, korištenja i rušenja objekta, sve do recikliranja materijala nakon rušenja. Znači, istražuju se svi materijali jedne građevine pojedinačno, ukupno utrošena primarna energija, uticaj na okolinu i na zdravlje čovjeka. Tražila su se pametna rješenja za gradnju koja pozitivno utiču na zdravlje i okolinu. Zeleni objekti su oni koji upravo ispunjavaju sve to. Predala sam tada prijedloge za naučne projekte u tom području, a koje je ministarstvo odmah odobrilo. Ozelenili smo tako više objekata u Beču i tri gimnazije.“
Bečka gimnazija, stara stotinu godina, bila je zgrada na kojoj je tim profesorice Korjenić vršio ispitivanja o uticaju zelenih površna na učenike. ali i značaj energetske efikasnosti. Bila je to prilika i za učenike da na redovnim časovima biologije saznaju na konkretnom primjeru zelenog zida više o biljkama i njihovoj koristi.
„Ovaj projekt u prvoj staroj gimnaziji bio je jako važan za mene i moju radnu grupu. O tom projektu su pisale novine po cijelom svijetu, dolazile su i još uvijek dolaze grupe i ekskurzije s raznih univerziteta, uključujući univerzitete iz Kanade i Amerike. To je bio prvi projekt na svijetu gdje smo detaljno mierili sve važne podatke, kao naprimjer uticaj na koncentraciju CO2, prašinu, buđ, temperaturu, vlažnost, ali i uticaj na koncentraciju učenika, provodljivost toplote kroz konstrukcije sa i bez zelenih fasada, kombinaciju fotovoltarike i zelenih fasada i krovova te niz drugih detalja. Ispitivanja su pokazala uglavnom pozitivne rezultate kako za objekt/konstrukciju tako i za korisnike objekta – djecu i nastavnike. Unutrašnji zeleni zidovi smanjuju koncentraciju CO2, kao i koncentraciju prašine. S jednom kolegicom profesoricom psihologije rađena su testiranja koncentracije djece i uticaja na učenje. I tu smo dobili dobre rezultate. Problem medicinskih/psiholoških istraživanja tek je u fazi ispitivanja i kada se dokaže to će biti publicirano. Međutim, ozelenjavanje jedne odnosno tri gimnazije koje sam ozelenila još uvijek nije dovoljno za naučne rezultate koje bi se mogli publicirati, ali se može reći da u svakom slučaju zeleni zidovi pozitivno utiču na koncentraciju djece u školama.“
Poznato je da se i u Sarajevu krenulo s eksperimentalnom zelenom fasadom, koja, nažalost, nije zaživjeli i uspjela, pa je izazvala i brojne polemike među građanima, ali ne i među stručnjacima. Zanimljivo je da niko nije tražio savjet od stručnyakinje Korjenić, čija istraživanja bi itekako pomogla, kako ne bi imali početničke greške i kako ne bi kretali od nule.
„Kontaktirali su me s drugim projektnim idejama, ali tek nakon što je fasada bila instalirana. Uglavnom mi se javljaju pojedinci koji žele raditi zelene zidove i fasade, pa bi me željeli uključiti kao eksperta za to. Rekla sam im da ću rado pomoći, ali u skladu sa svojim mogućnostima i obavezama. Rečeno mi je da predaju za projekt i ako bude odobren da će mi se javiti, ali do sada nije bilo javljanja. Mislim da ima osoba koje se interesuju i žele nešto napraviti, ali zbog finansiranja se ništa ne dešava, a poznato je da su zelene fasade kao montažni sistemi dosta skupe. I u Austriji i u drugim državama uglavnom se rade uz pomoć ministarstva i drugih državnih velikih institucija.“
Mnoge su prednosti ozelenjavanja fasada i krovova, a ona najbitnija odnosi se na uštedu energije i u zimskom i u ljetnom periodu.
„Ozelenjavanjem fasada i krovova može se uštedjeti dosta energije, koliko tačno to zavisi od konstrukcije na koju montiramo. Što je konstrukcija lošija, termički je veća efikasnost i ušteda. Ako montiramo na konstrukciju pasivne kuće, logično je da je uticaj mali. U suštini, ne radi se samo o uštedi energije, već i o mnogim drugim efektima, kao što su pročišćavanje zraka (redukcija CO2 i prašine), smanjenje buke, zadržavanje vode pri velikim kišama, tako da ne dolazi do poplava u dijelovima grada, biodiverzitet, estetika, uticaj na psihu… I mnogi drugi uticaji su tu jako važni. Zelene konstrukcije su multifunkcionalne konstrukcije koje puno više mogu doprinijeti od same utopljenosti objekata.
U Beču je svijest građana o ovom pitanju na zavidnom nivou, a tome doprinose stručnjaci koji se brinu za budućnost grada i njegovih stanovnika, pa svoj rad čine javno dostupnim.
„Beč je grad koji svake dvije-tri godine obnavlja svoju strategiju. To se radi zajedno s univerzitetskim stručnjacima. Zbog toga je gradska vlada uvijek na state of the art. Već godinama sam uključena u te strategije kao ekspert za ozelenjavanje objekata, zajedno s kolegama s urbanizma i vode. Sve nove tehnologije prvo se rade na državnim objektima, tako da su to demonstracioni objekti, gdje svi građani mogu da vide te tehnologije i saznaju sve njihove prednosti. I u konačnici naravno da sve što je pozitivno bude i lako prihvaćeno.“
Pitanje koje se samo nameće naprosto je logično – postoje li stručnjaci za zelenu fasadu u BiH?
„Meni nije poznato da ima stručnjaka koji mogu voditi jedan tako kompleksan projekt i da bude na evropskom nivou. Sarađujem s pojedinim stručnjacima iz Bosne na raznim poljima, koji su jako zainteresovani za ozelenjavanje objekata, ali dok nemamo finansiranje i proizvodnju u Bosni teško je pričati o zadnjem koraku, odnosno stručnoj montaži. Vjerovatno bi trebalo napraviti kurseve za zainteresovane firme kojima bi se svi detalji objasnili da bi mogli proizvoditi i montirati te sisteme. Također bi trebalo održati workshopove/kurseve za osoblje koje bi održavalo te površine. Znači, kao što sam ranije govorila, ne mora se ništa početi od nule, ali je potrebna edukacija da bi se mogle funkcionalno i stručno postavljati zelene fasade u Bosni.“
EKOLOŠKA I INOVATIVNA GRADNJA
I dok u Bosni i Hercegovini još uvijek nije postavljena zelena fasada, a ni svijest ljudi o tome nije na zavidnom nivou, profesorica Korjenić sa svojim timom se bavi ekološkom i inovativnom gradnjom.
„Ekološka i inovativna gradnja je više od samih ozelenjavanja objekata. Radim puno projekata za pronalaženje novih ekoloških i funkcionalnih konstrukcija. Do sada sam sa svojim radnicima projektovala i ispitala mnoge konstrukcije za austrijske firme, ali i njemačke, češke i druge. Ispitujem drvene konstrukcije, kao i konstrukcije i slojeve od gline, slame, ovčije vune, konoplje… Naravno, radim i s neekološkim materijalima tamo gdje je potrebno za ekološku gradnju, kao i sa stiropornim platama, koje se, nažalost, još uvijek najviše koriste zbog niske cijene. Trebamo sada da napravimo specijalne plate u kojima će biti gnjezda ugroženih ptica i slijepih miševa. Te životinje prilikom utopljavanja zgrada gube svoja gnijezda na fasadama. Zbog toga sam dobila taj projekt od Grada Beča i ako napravimo jednostavne plate s minimalnim termički mostovima, estetski ugodne itd. Grad Beč će pri dodjeljivanju dozvola za saniranje obavezati vlasnike da moraju ugraditi određeni broj tih plata u gornjem dijelu zgrade. To je također jedan od inovativnih projekata. Radim također za Grad Beč ispitivanja da li će, ako se na širokim trotoarima naprave šlicevi i zasade biljke penjačice (koje se penju po fasadi, jer je to najjeftiniji način ozelenjavanja fasada), zidovi prizemlja i podruma koji nemaju hidroizolaciju (što je u starom dijelu grada najčešće) biti zbog toga vlažni i da li će to dovesti do štete u konstrukciji. Zato radimo mjerenja vlage u zidovima i u zemlji gdje su zasađene takve biljke i na dijelovima gdje nema biljki te to upoređujemo. Ta mjerenja radimo na raznim objektima, od betona, od cigle, miješani itd.
Ako se pokaže da je vlažnost zanemarivo veća i ne dovodi do šteta, Grad Beč će saditi masovno takve biljke gdje god to trotoari, uključujući i cijevi ispod trotoara, budu omogućavali. Radim također projektat gdje pravimo jedan zeleni zid za škole, a cilj je da napravimo jeftin i jednostavan zid, tako da djeca mogu s katalogom, slično lego kockama, otići i kupiti materijal i sami sve ugraditi i instalirati, te održavati. Imam toliko interesantnih projekata da ih ne mogu sve ovdje opisati.“
Sarađujem s pojedinim stručnjacima iz Bosne na raznim poljima, koji su jako zainteresovani za ozelenjavanje objekata, ali dok nemamo finansiranje i proizvodnju u Bosni teško je pričati o zadnjem koraku, odnosno stručnoj montaži.
Kada sve ovo imamo na umu, sva ova istraživanja i razvoj novih i drugačijih, očito boljih životnih sredina, pitamo se svi šta je to budućnost kojoj streme gradovi poput Beča i gdje je Sarajevo u svemu tome.
„Beč će i dalje ići inovativnim putem, brinuti o zaštiti životne okoline, kvalitetu zraka u gradu, smanjenju buke, pregrijavanja itd. Sarajevo bi, po mom mišljenju, moralo hitno raditi na tom polju, posebno što se tiče kvaliteta zraka. Kao što vidimo, i ova trenutna magla pokazuje nam da je kvalitet zraka jako loš. Mislim da čak i ozelenjavanje ogromnih površina ne bi riješilo probleme kvaliteta zraka u gradu. Sarajevo ima nepovoljan položaj, ali mislim da se još može nešto promijeniti. Hitno bi trebalo uraditi simulacije koje bi pokazale šta bi trebalo promijeniti kako bi strujanje zraka funkcionisalo i time se naravno poboljšao kvalitet zraka. To je standard koji svi veći gradovi rade. U Beču je to standard i zna se tačno na kojim mjestima se ne smije ništa graditi. Mi to radimo u više interdisciplinarnih projekata. Može se desiti da drveće na pogrešnom mjestu ometa cirkulaciju zraka, ili neki objekti. Gradovi trebaju poznavati svoj urbanistički položaj i prije nego što izdaju bilo kakvu dozvolu za gradnju ili zasađivanje drveća moraju znati na kojim mjestima se nesmije ništa postavljati. Ovako mi se čini da Sarajevo nije imalo plansko razvijanje poslije rata. Naših stručnjaka ima svugdje u svijetu. Kolegica dr. Sabina Mujkić, recimo, radi na urbanističkom institutu Republike Slovenije u Ljubljani već 20 godina i mogla bi biti uključena u razvojni proces Sarajeva te pokazati kako se to radi u Sloveniji.“
Naš razgovor vodili smo u maglom okruženom Sarajevu, s nadom da će se uskoro početi pitati struka, jer je to jedini izvor svjetlosti, energije, a i zraka. Profesorica Korjenić se s jednog stručnog predavanja koje je držala u Sarajevu vratila u svoj dom u Beču, gdje dalje razvija svoja inovativna rješenja koja donose bolji i kvalitetniji život. Možemo biti ponosni da postoje stručnjaci poput nje, koji čine neke druge gradove boljim i ljepšim, i dovode ih na vrh raznih ljestvica, naročito one koja se zove pametna i inovativna rješenja. Ostaje jedino žal što ova znanja ne koristimo kako bismo i mi gradili neke pametne i bolje gradove za život.
