Akademkinja Senka Mesihović-Dinarević: Mogla je ostati u Londonu. Izabrala je Sarajevo
Razgovor vodila:
Dok ovih dana s ponosom pratimo uspjehe naših sportista i širom svijeta izgovaramo „I am from Bosnia“, vrijedi se podsjetiti da Bosna i Hercegovina već decenijama ima i svoje šampione nauke, medicine, umjetnosti i obrazovanja. Njihove pobjede ne mjere se golovima, medaljama i trofejima, nego spašenim životima, naučnim radovima, studentima koje su obrazovali i institucijama koje su gradili.
Upravo takve priče nastojimo približiti javnosti kroz serijal razgovora „Horizonti uma“, koji nastaje u saradnji sa Akademijom nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Nakon razgovora sa akademikom Ivanom Cvitkovićem, akademikom Kemalom Hanjalićem i predsjednikom ANUBiH akademikom Murisom Čičićem, četvrta epizoda donosi razgovor sa akademkinjom Senkom Mesihović-Dinarević – doktoricom specijaliziranom za pedijatriju, dječiju kardiologiju i ehokardiografiju, naučnicom, univerzitetskom profesoricom koja se više od četiri decenije posvetila brizi najmlađih pacijenata.
Rođena u Sarajevu, odrasla je u porodici u kojoj su obrazovanje, odgovornost i služenje zajednici bili životni principi. Bila je studentica generacije Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, a njen profesionalni put vodio ju je od sarajevskih bolničkih hodnika do najuglednijih evropskih medicinskih institucija i univerziteta.
Predavala je godinama u Londonu, sarađivala sa vodećim svjetskim stručnjacima, objavila više od 620 naučnih radova i 19 knjiga te postala članica Evropske akademije nauka i umjetnosti u Salzburgu.
Žena kojoj je Sir Magdi Yacoub tražio mišljenje, a ona je izabrala ostati u Bosni i Hercegovini
Za mišljenje ju je pitao i Sir Magdi Yacoub, jedan od najvećih kardiohirurga našeg vremena i čovjek koji je obilježio razvoj moderne transplantacijske medicine. Ali možda njena najvažnija biografija nije zapisana u bibliografijama i akademskim titulama. To su spašeni životi djece. To su ratne noći provedene u granatiranom sarajevskom porodilištu „Zehra Mujdović“. To je zelena jabuka koju joj je otac jedne spašene djevojčice poklonio kao znak zahvalnosti. To je odluka da, uprkos mogućnostima koje su joj bile otvorene širom svijeta, ostane vjerna gradu u kojem je rođena i ljudima kojima je željela služiti. Mogla je graditi karijeru bilo gdje u svijetu. Izabrala je Sarajevo. Zato ovo nije samo razgovor o medicini i nauci. Ovo je razgovor o odgovornosti, znanju, upornosti, služenju zajednici i vjeri da se vrhunski rezultati mogu stvarati i u Bosni i Hercegovini.
U godini kada Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine obilježava 75 godina postojanja, ovakve priče podsjećaju nas koliko je važno prepoznati, čuvati i predstavljati ljude koji svojim radom grade temelje našeg društva.
